ponedjeljak, 15.11.2010.

* ja od rodendana, pa do rodendana... =)

17.11 konacno i ja postajem punoljetna :D
nisam ni razmisljala koliko brzo je proslo ovo svo vrijeme... dani mi se nekako gube u svoj zurbi svega sto trebam napraviti. potpuno sam se opteretila svime. ucenjem najvise. postavila sam si toliko velike ciljeve i dala sam se potpuno u to. i osjecam se dobro :D
postala sam jednostavnija.
da cudno to zvuci ali stvarno jesam. prestala sam se opterecivati nebitnim stvarima i znacenjima. radim sta volim i sta zelim, nije me briga kako to izgleda. bitno je da me cini sretnom.
popravila sam odnose sa svima, neke ljude jednostavno izgubila iz svoga zivota jer mi na kraju : i ne trebaju.
odlucila sam da je prijateljstvo jako vrijedna stvar kada se imas za koga truditi. a mislim da imam i osobe koje su vrijedne toga, vrijedne sve moje paznje.
i na kraju, tu je on. on koji uljepsa svaki moj dan, koji mi pomaze da prodjem kroz sve, koji me u isto vrijeme dize tako visoko u oblake i spusta tako lako na zemlju. onaj koji me drzi da budem realna, ali u isto vrijeme da se osjecam tako dobro. i volim ga... cini da se osjecam posebno... on je uvijek tu da popravi moj dan, da me nazove kad mi je potreban. da prica samnom satima, da uvijek nade neku lijepu rijec za mene i da trpi moje probleme i plakanje radi frizure ili noktiju koji nisu dobro ispali ili moje nemoguce pms ispade i plakanja satima radi filmova. i volim ga. i neopisiv je osjecaj imati nekoga tko te voli bez obzira na sve... kad vidis da necija ljubav jednostavno nema granica. kad vidis da s nekim mozes biti ti... a ja to s njime mogu. s njime nema granica. nema stida. nema brige. nema sakrivanja. to je ono sto je nasa veza. apsolutno povjerenje i ljubav. nema glavnog, nema ponosa... to kod nas ne prolazi. oboje smo tu jedno za drugo... i nikad nisam bila sretnija. neki dan nam je bas bilo 9 mjeseci. i jos samo mjesec dana i opet sam s njime... obozavam ga. i tako mi jako fali... nemoguce koliko mi je tesko trenucima kada zamisljam da je on tu, kada se sjetim svega sto smo prosli zajedno. a jos teze je znati da je tako malo vremena ostalo da budemo zajedno...
volim ga... vise od icega na ovom svijetu...

četvrtak, 23.09.2010.

sada duso znam.... da ti nisam nezamjenjiva...

zadnjih dana sam se morala suociti sa sobom... sa osobom kakva sam bila prije... neopisivo je kako se nekad kada susretnete osobe iz proslosti bude osjecaji... za koje niste znali da postoje. osjetila sam se ponovo kao prije godinu dana, sjetila sam se izlazaka, propalih veza i svega. drago mi je da sam tu fazu presla. da sam tu odrasla...
ali jos uvijek kao da stojim izmedju... kao da nemogu tocno odrediti tko sam ja. uspjesno mogu reci sta sam bila... ali tko sam sada?
ljubav je sada na prvom mjestu zamijenila prijatelje... on je postao i moj decko, i najbolji prijatelj. to je ono sto nisam nikada smatrala da mi se moze desiti, ali on se u toliko prilika dokazao bolji i od prijatelja... u trenucima kada nitko od njih nije bio uz mene on je uvijek bio tu... i nista ga ne moze zamijeniti.
mozda je on sada jedino sto me drzi da se ne raspadnem na djelice. jer osjecam se da sam bas na to sada sposobna. prepuno je otrova i gorcine u meni. previse osjecaja koji se nakupljalju.
da. patim. ne zbog ljubavi vise kao neka mala klinka, ne kao prije. sada patim radi druge ljubavi. one od mojih roditelja.
uvijek sam mislila kako su oni savseni, kako su to roditelji koji mi sve dopustaju, roditelji koji mi ne postavljaju ogranicenja i koji mi bezuvjetno vjeruju i vole me. da, priznajem, njihova podrska mi je u svemu dobro dosla. nikada necu naci ljude koji toliko podrzavaju moje besmislene ciljeve. ali sta je s onim drugim? pored svog njihogov dopustanja i prepustanja, zaboravljaju uopce tko sam ja. da sam ja njihova kcerka. kojoj je jos 17 godina. da ja jos nisam samostalna i da ih trebam.
ne mogu opisati koji sam osjecaj dozivjela kada sam se vratila kuci nakon 10 dana ekskurzije, kada sam sisla na autobusni kolodvor i njih jednostavno nije bilo. osjecala sam se kao uljez medju svim mojim prijateljima kojima su roditelji bili tu uz njih, kojima su roditelji dosli jer su im falili 10 dana. a ja sam samo stajala sa strane i cekala prijateljicine roditelje da me povezu kuci. moji su spavali...
ja nemam pravo biti bolesna. ne. jer se njima neda ici na moje roditeljske, izvoditi psa, kuhati cajeve. nije im bitno. samo me probude u 6 ujutro, bez obzira na moje stanje i jednostavno im je svejedno. pardon, jednome od njih, jer su razvedeni, pa ih oboje nikada nemam. i ne nisam ja neko problematicno dijete koje pada u skoli... ja sam sasvim sve suprotno od toga...
povreduju me. jako... patim kada vidim roditelje svojih prijateljica koji se brinu, koji sve rade za njih. a ja sam uvijek mislila da sam ja sretna jer moji roditelji nisu imali nikakvih ogranicenja prema meni...
a sada sam shvatila da sam ja ta koja je zapravo uvijek gubila...

petak, 27.08.2010.

...and i cant be somebody else... u took something perfect and painted it red

no i cant stand this... and this is not for us...
i could never imagine that something so perfect could start to fall apart... i dont wanna lose u...
i dont know what changed... we changed... and i dont understand how. i dont feel different... all i know is that it hurts.. it hurts so much thinking that i could lose u...
remembering every moment all things we passed together... i miss u... and i am sorry, but i cant let it go... i cant just leave all...
and i dont know how u feel. this is the first time that i am not sure how u feel... i was always so sure in u...
its breaking me down....
i didnt know how it hurts. i didnt...
and i know i still didnt lose u... but i am so scare that i will...
and i dont know anything. and i dont wanna know anything...
i want things how they were before...
and the worse is that i just cant do anything... i can just let it go...
and that hurts more then anything...
i love u... and i wont stop...that wont change...

subota, 21.08.2010.

* To moze dati samo onaj koji te kad podje po zlu, voli vise od sebe ...

nikad nisam razumjela osobe u vezi. osobe koje se vole. da, smijesno to zvuci ali bila sam takva prije. ljubav i osjecaje uzimala kao slabost. ismijavala, a u drugu ruku se toliko trudila da osjecam. ali nisam mogla.
a sada se sve cini tako lako. mozda jednostavno treba prava osoba da naucis voljeti. netko ko ce ti pokazati da te nece povrijediti, netko kome mozes vjerovati...
i ja imam njega...


nikad nisam bila sretna kao zadnjih 7 mjeseci. s njime je sve tako jednostavno... on je tu uvijek, u svakom trenutku. on pogada moje misli cak i kada sama ne znam o cemu razmisljam... on je jednostavno sve sto sam ikada mogla pozeljeti.
osoba za koju znam da ce uvijek biti tu za mene.
netko kome mogu reci apsolutno svaku sitnicu o sebi.
osoba s kojom sam ja jednostavno ono sto jesam.
da... na nekli nacin osjecam se kao da sam postala ono sto sam oduvijek osudivala. cura koja obozava svog decka. koja mu pise stihove po zidu na fejsu, drzi ga na profilnoj slici... ali shvatila sam nakon svega ovoga da nikad nisam imala pravo... da osjecaji nisu slabost, i da te cine jacim.
on me je promijenio, potpuno... ali ne u ono sto nisam. vec me je natjerao da budem ono sto zapravo i jesam. da vratim vjeru u ljude... da, mozda vise ne mogu biti jaka kao prije. mozda se sada i osjecam kao neka mala cmizdravica jer svake druge sekunde placem radi necega. mozda sam preemotivna. ali sve to volim...
a on...
on je poseban... nikad nisam mislila da ce me neko voljeti toliko da dolazi iz druge drzave, tisucama kilometara daleko od mene... samo da bi me vidio... tko provodi sate samnom... ustaje po noci samo jer ja nemogu zaspati... tko me zove kad god se osjecam lose iako je njegov racun za telefon prevelik... i zato je tako poseban...
i da... volim ga...
i samo se nadam da ja njemu barem upola ovoliko pokazujem koliko je on vazan za mene...

četvrtak, 15.07.2010.

*You was sposed to have my back Now we both don't know how to act ...

neznam kada se srusio moj savrseni svijet.
svi problemi od kojih sam bjezala uporno tvrdeci da je sve tako savrseno i lijepo sada su me sustigli. ne mogu reci da sam se odlucila suociti s njima jer nisam. nimalo spremna nasla sam se u takoj situaciji... sve sto je zadnjih mjeseci bilo tu, sve sto sam zadnjih mjeseci ignorirala i trudila se pobjeci sada je tu preda mnom... a ja samo stojim. jos uvijek se nadam da mogu pobjeci, ali zapravo tonem sve dublje uopce se i ne trudeci da nesto poduzmem... samo cekam kad ce se sve srusiti... kada cu tresnuti sa oblaka na zemlju.
on je dosao. i jos uvijek je tu da... nas savrseni odnos redovno protresaju svadje. ali to je nesto sasvim noprmalno kada su dvije osobe zajedno 24 sata na dan. nista novo. uostalom on mi je sada najveca podrska.
razvod mojih roditelja konacno mi je naplatio svo ono izbjegavanja i slomove svakih par tjedana koje sam odlucno potiskivala unutar sebe. ne samo da se sada konacno moram nositi sa tim da uvijhek jedno od njih nije tu, jos se i njihov odnos potpuno promijenio. ja, koja sam nastojala izbjeci mamine slomove zivaca popracenje jakom dernjavom plakanjem i ostalim popratnim sadrzajima, sada sam za nju razmazeno i neodgovorno deriste. da... jer je ignoriram. jer odem svaki put kada zapocne neka svadja.jer zelim olaksati ovo i sebi i njoj. ali ocito da ne mogu. sada se je njenim uobicajenim : ti si neodgovorna i razmazena pridruzilo i njeno prigovaranje radi novca. da. ja sam inace jako kriva radi njenog razvoda i njene novcane situacije, a da ne spominjem da je zadnja 2 mjeseca nisam pitala novac ni za sta. imam ljetni posao, radim i ne trazim od nje. ali ocito da je ona odlucila da je cijela njena tragedija oko razvoda moj problem. i da joj se ja obratim samo kad je trebam ( sto je u zadnja 2 mjeseca bio bon za mobitel koji nisam mogla kupiti jer sam bila na poslu). i tako sam sada dobila sve to. ne samo da moram provesti sate placuci radi tate koji se osjeca ignorirano jer mu nitko ne javlja nista, ni za posao ni za sta, kojeg ne vidjam jer svaki put kad sam kod njega on nadje neku obavezu ili neko druzenje sa prijateljima koje je ocito vaznije od mene. od mame koja se dere na mene radi svake sitnice, koja mi pravi cijele scene radi razvoda za koji sam ja ocito postala glavni krivac. od ostatka obitelji koji se zali kako sam neodgovorna i kako se nikome ne javljam.do traceva drugih ljudi oko razvoda i svih ostalih gluposti.
i tako cijele dane provodim u svadjama. svaki dan po par sati placem radi necega, bilo radi neiscrpnih svadja s njime ili s mamom ili zbog neke 10. gluposti.... sve cesce se osjecam kao glupava tinejderka i pitam se je li problem u meni. mozda su stvarno svi oni u pravu, mozda sam ja ta koja je neodgovorna i razmazena...
znam samo jednu stvar...
da se s time vise jednostavno ne mogu nositi....

utorak, 15.06.2010.

...

otvaram oci i instiktivno posezem za mobitelom...
2 i po...
sta me je tocno probudilo? sjecam se samo zamrsenih snova i neodredenih osjecaja...
vidim imam poruku na mobitelu. On, naravno...
fali mi. jako... ljuta sam na sebe... zasto ne moze biti samnom?
ustajem i idem u kupatilo. umivam lice ledenom vodom i ne uzimam zrak. znate onaj osjecaj kad nakon nekoliko minuta ponovno pocnete disati?
nije pomoglo. osjecaj se isto. jos uvijek tu. gdje ne zelim biti. jos uvijek tako zbrkano.
vracam se u krever i pisem mu poruku.
lezim na stomaku sa ispruzenim rukama i nogama.
neznam sta razmisljam. sta me boli. sta me brine.
nemogu ni misliti u ovim trenucima.
jedna suza se polako spusti na jastuk.
odmah osjetim kako je nesto malo skocilo na moj krevet i meko se uvuklo pored mene.
poljubim mu njuskicu.
kako uvijek zna kada mi treba?
otvaram prozor...
hladan zrak se spusta na mene.
i opet se osjecam isto.
zasto mislim da se uopce nesto moze promijeniiti?
a sta uopce zelim da se promijeni?
pokusavam zadrzati nesto sto uporno bjezi od mene.
ili ja tako ocajno pokusavam pobjeci od toga...
ne bih znala reci...
jos jednom uzimam mobitel, gledam slike, poruke...
i opet kazem sebi kako mi fali...
jos 16 dana...
i sve ce biti uredu...
opet pocinjem plakati.
kako sam za tako kratko vrijeme postala tako cmizdrava?
ustajem i palim kompjuter. imam potrebu pisati.
gomilu fraza i glupih misli koje nigdje ne vode. koje uopce nemaju smisla.
ali mozda se osjecam bolje.
samo mozda.

nedjelja, 06.06.2010.

... i guess i am just not strong enough...

pakujem stvari...
i taj dan je dosao... neznam jesam li ga docekala sa olaksanjem ili mi je zapravo tesko. ne zelim misliti...
svi se vrtimo po kuci, pakujemo... sutimo... niko ne progovara...
stisnem zube i kazem dobro je... ali znam koliko mi je tesko izdrzati... unutar mene sve se lomi...
pitaju me kako izdrzavas razvod. kazem uredu je, kao da je to velika stvar. trudim se sakriti od drugih i sama od sebe.. ali ponekad dodju trenuci kada to nemogu drzati u sebi... kao sada... ovih dana ce biti najteze. valjda.
odlazim..
znala sam... ali sada je to tako realno... sada je prvi put da to osjetim.. da je stvarno kraj...
mislim da sam prilicno dobro izisla na kraj s time...
sa ponekim slomovima...
ali inace bez suza i bez placa...
jer znam da bi ovdje to samo otezalo...
ponekad im zelim reci kako ih mrzim sto ovo sve rade...
ali znam da bi to samo otezalo...
ja sam vec odrasla...
i moram to prihvatiti...
proci ce...

jednog dana.

četvrtak, 06.05.2010.

I miss your laugh, I miss your smile, I miss everything about you.

nedavno sam provela dva najbolja dana u zivotu... s njim. svaki trenutak... svaku sekundu sam bila pored njega...
plasila sam se tog susreta. na jedan nacin... plasila sam se svojih ocekivanja, njegovih ocekivanja, i plasila sam se razocarenja... i iznenadila sam se. ali pozitivno... rijeci jednostavno ne mogu opisati kako se osjecam. svaki trenutak u ta dva dana bio je tako lijep, i tako poseban... nemogu vjerovati da s nekim mogu funkcionirati na takav nacin... vezu kao ovu nikada nisam imala, nikad se nisam s nekim tako dobro slagala... uvijek sam mislila da je potrebno provesti godine s nekim u vezi kako biste se mogli slagati. nema mana... nas odnos je jednostavno savrsen ( osim daljine izmedju nas)... ne mogu reci da sam se i jednom mogla pozaliti na njega, ili na nas odnos... jednostavno on mi neda da budem onakva kakva inace jesam : djetinjasta. cangrizava i teskog karaktera kakva jesam u vezama... on je sve suprotno od mene... toliko me je promijenio, nisam mislila da muskarcu mogu vjerovati toliko... uvijek koliko god sam se vezala, uvijek je postojala neka granica, neka barijera koju nikad nisam prelazila. nikad nisam mislila da cu moci opet vjerovati nekome toliko da se potpuno prepustim... da potpuno vjerujem. i da znam da bi me jedno razocarenje u tu osobu potpuno slomilo... unistilo...ali njemu vjerujem. potpuno.
dokazao mi je puno puta da mu mogu vjerovati... cak i prije ova dva dana... iako nije mogao biti samnom u zivo, ipak mi je pokazao da mu je stalo...bio samnom kad god sam to trebala, ostajao po cijelu noc budan samo zbog mene... neopisivo je kolko mi je to sve znacilo... i ova dva dana s njime su samo ucinila da ga zavolim jos vise, i da me jos vise boli ta daljina koja nas dijeli.
ali pokazao mi je zaista, da mu je stalo... nemogu opisati kako je dobar osjecaj kada osjecas da te netko voli, da je nekome stvarno stalo. jer s njime to nisu vise samo rijeci... svaki trenutak ta dva dana je bio tako poseban... iskreno ne zelim ni pisati ovdje o tome... to su nekako osjecaji koje zelim sacuvati samo za sebe...
jedino sto zelim reci je da nemogu vjerovati da imam nekoga kao sto je on... jer je on za mene jednostavno savrsen... i ponekad se osjecam kao da ja nisam dovoljno dobra za njega. strah me je da cu ga jednostavno izgubiti, samo tako... previse me je strah ove sigurnosti koju osjecam s njime. ali znam da ga volim, neizmjerno... i znam da on mene voli...
i to je sve sto trebam znati...
ostalo mi i nije vazno...

utorak, 30.03.2010.

I dont wanna cry a tear for u, so forgive me if i do...

zeljala bih da mogu vratiti vrijeme na ono kada je sve bilo drugacije. vec par godina se vucemo ovako. ima li tome kraja? nemogu biti izmedju dvije vatre... zasto ne mozete shvatiti da vas volim oboje? ne, ja vam nisam ni sestra, ni prijateljica, ni majka... ja sam vasa kcerka. i da... ako niste shvatili dosad. boli me. boli me ova cijela situacija izmedju vas. boli me kada znam da ste svaki dan sve dalji i dalji, a da smo nekada bili svi zajedno... kao jedno. a sada je svatko pojedinacno. neznam koga da mrzim.. vas ili sebe. vas zato sto moram sve ovo prolaziti, a sebe jer si dopustam da se brinem. cak mi fali i ono razdoblje kada je vas razvod bio moja jedina briga... sada kada moram stalno vagati i razmisljati, sudjelovati u tome svemu izmedju vas, a kada najradije zelim pobjeci je jako tesko... znate li kakav je osjecaj kada se roditelji razvode? znate li kakav je osjecaj kada u sebi imate taj osjecaj da morate odluciti koga volite vise, kada morate stati na neciju stranu, a najradije biste pobjegli glavom bez obzira od svega... ali ne... jos me tjerate da prolazim kroz sve ostale vase probleme... kroz lazi, zataskavanja, nove osobe... sve to mi je tesko. jer biti na jednoj ili na drugoj strani meni nanosi ogromnu bol. jer vas volim oboje... i to je nedjeljivo.
sjecam se kako je bilo prije. prije 10 godina. pa i vise. kada smo bili jos samo nas troje. kada smo zivjeli za tatinu mizernu placu, jedva sklapali kraj s krajem... ali smo bili tada obitelj. bili smo zajedno u svemu. nije bilo bitno sto nismo mogli priustiti sebi neke izlaske i kupovine, imali smo jedno drugo. bili smo stalno zajedno.
kada se sve to raspalo? kada je sve to nestalo?
znam. pomirila sam se sa time da je gotovo... ali sve se srusilo tako brzo, tako brzo je nestalo sve ono sto se godinama gradilo. vi za koje sam mislila da ste savrseni, da nikada necete nestati, da se ovo nikada nece raspasti... jer to je ono sto sam osjecala... sjecam se jos dobro svakog trenutka... svake zajednicke igre... a sada je sve drukcije naravno... svatko na svojoj strani... svatko na svom poslu... otkad oboje radite vise vas i ne vidjam manje vise. izgubilo se to sve. ali nije bit u materijalnim stvarima. bit je u onome sto ja osjecam, u sebi. u tom osjecaju koji tako zelim izbaciti, ali on nemoze otici... osjecaju zbog kojeg bi mogla plakati danima i nocima... ali opet znam da to nista nebi promijenilo...
samo zelim pobjeci... daleko od svega ovoga....

utorak, 16.03.2010.

But with you it's like the first day of my life...

Neznam kako mi se ovo dogodilo. Nasla sam se u necemu sto ni sama ne mogu opravdati, u situaciji koja ni meni samoj nikad nije izgledala realno. Nikada nisam mislila da ce mi se ovako nesto dogoditi. Nije me briga sta drugi misle, nije me briga sta ce biti, nije me briga sto je ovo najkompliciranija situacija u kojoj sam ikada bila. Sretna sam. jer nemogu vjerovati da sam pronasla osobu s kojom mogu funkcionirati bez problema... ne uzimajuci u obzir na cijelu kompliciranu situaciju. Mislila sam da se jos dugo necu moci zaljubiti, mislila sam da ce mi trebati dugo da prebolim... i ovo je doslo tako iznenada.


Nikad nisam osjecala ovako nesto. Nikada nitko se nije postavio ovako prema meni. Nikada nisam imala osjecaj da me netko stvarno voli i da bi ucinio sve radi mene. A on to radi...
Neznam sta ce biti s nama. Neznam kako ce se ovo sve zavrsiti. I nije me briga ako je nerealno, nije me briga ako rusim sve ono za sto sam se sama prije zauzimala... ne zanima me vise nista, osim njega. Jer koliko god daleko nas dvoje bili, znam da je uvijek tu za mene.

Da... u pocetku sam se sudrzavala.... i znam da nitko nece razumijeti o cemu pricam, jer nitko nezna kakve su se stvari u meni sukobljavale zadnjih dana. Ali me i ne zanima.
Nikad nisam bila sretnija. I nikad nisam osjecala da se mogu potpuno pustiti... bez straha... bez trenutka bojazni da cu zavrsiti povrijedena... jer znam da on to nikada nece uciniti...
Jer je ovaj osjecaj nesto nevjerojatno...
Jer je on nesto nevjerojatno...
I sta god bude.... nece prestati biti....

subota, 20.02.2010.

*And you're thinking we'll be fine again But not this time around...

dugo je proslo otkad sam pisala, i izvinjavam se zbog neaktivnosti ali pc mi je bio pokvaren -.-
dakle... sa bivsim sam imala samo probleme... ostali smo na onome : hocu necu. mene je to mucilo, patila sam, on mi je dao do znanja da ga je strah vezanja. i nakon par tjedana konacno mi je dosadilo. rekla sam mu da bira. izabro je bez mene. rekla sam mu da mi se onda prestane javljati.

I tako je trajalo par dana. I onda javljanje, nekoliko dana koje me je doslovno molio da se pomirimo, zvao me... i neckala sam se, i na kraju odlucim izici s njime. I sta mi kaze?
DAJ MI JOS VREMENA, NEZNAM STA ZELIM

I tada sam shvatila kolika je on budala. Koliko se poigrava samnom. A ja sam sve trpila jer sam ga voljela.
Da.
Zaljubila sam se. U pogresnoga nazalost.
I tada sam skupila svu preostalu hrabrost, pobrisala ga sa msna, sa fejsa, iz svoga zivota. Nakon par dana pocele su poruke. Na fejsu, na mobitelu. Nisam odgovarala. Javljo se mojim prijateljicama koje su mu rekle da ne zelim pricati s njime.poceo mi je slati prijetece poruke i vrijedajuce poruke. Kako je samnom bio samo zbog seksa i kako je nakon naseg prekida bio s drugom i kako je to razlog sto se nije htio vise pomiriti. Jedne veceri u gradu je doso do mene, pratio me kuci, nije mi dao da odem. Trazio me da ga slusam. Govorio kako me voli i kako ne moze bez mene. Odgurivala sam ga. Nisam mu dala da me poljubi. Otisla sam. Zvao me je. Javila sam se, na prva dva poziva. Onda jos nekoliko neodgovorenih poruka s njegove strane. Nazvala sam ga tu noc, htjela sam ga cuti. Htjela sam znati. Pitala sam ga za poruku u kojoj mi je rekao da je imao drugu curu. I rekao mi je da je ISTINA.

i to je bilo to. Moja granica. Rekla sam mu da mi se gadi, spustila slusalicu. Slao mi je poruke, na mobitelu, na facebooku... nisam odgovara. U zadnjoj poruci me je molio da mu odgovorim govoreci kako cuva sve moje poruke, kako me nece zaboraviti , ali da mi se vise nece javljati, jer vidi da ga ignoriram. Savrseno.
Nisam odgovorila. I evo vec par dana se nije javio.
I nije mi tesko. Bas nimalo.



sretna sam. Bez njega. Puno sretnija. Jer shvatila sam, on me nije vrijedan, i zasluzujem puno bolje.
A bolje od njega mi ionako nece biti tesko pronaci.

utorak, 26.01.2010.

* ne vrijedis tolko duso...

nakon posljednjeg dogadaja javio mi se iduci dan. poceo je sa nekim ljubavnim pricama i ja sam se opet vratila na staro... u cetvrtak smo bili skupa. pijan nakon partya reko mi je da me voli i da nikad nece naci curu poput mene... vidila sam da na mobitelu ima samo moje poruke. mislila sam da ce biti sve uredu. i zvao me da se sutradan vidimo. I zezno me je, naravno. nije mi se javio kad je trebao. tek kasno navecer mi je rekao da je dugo ostao na poslu i da je kasnije izisao s prijateljima koji se vracaju u zg i koje dugo nece vidjeti. zivimo u 21. stoljecu sreco, mobiteli su davno izumljeni. izvinuo mi se, ali samo smo se svadjali poslje toga.i u nedjelju ujutro konacno, rekla sam mu da mi je dosta. opet svadjanje. taj razgovor nismo zavrsili jer je on morao ici. ali mislim da sam mu dala do znanja, ja njega vise ne mislim trpiti. i nakon nedjelje sinoc mi se javio. bilo mi je tesko, i jucer i prekjucer. i plakala sam, da... ali on se javio bas u pravom trenutku sinoc. mislio je da me opet moze provocirati. ali ne duso, takve stvari kod mene vise ne pale.rekao mi je da vidi da ja ne zelim vise nikakve kontakte s njime i da i on sada prekida sve kontakte samnom i da ga zaboravim ako toliko zelim. rekla sam mu : kako zelis. onda mi je rekao : naravno, sve je kako ja zelim. nek si ti uvijek sretna, a ja sam uvijek onaj koji ne valja. ZBOGOM!! napisala sam mu samo : tvoja stvar.
sve ono lose kao da je izislo iz mene u tom trenutku. koje olaksanje! konacno sam vratila barem onaj mali dio samopostovanja koji sam izgubila s njime.istina, puno je uspomena tu ostalo, ali one su za mene lijepe. jer na neki nacin, kada gledam na svojui vezu s njime, izgleda mi kao da sam hodala sa nekom drugom osobom. jer on vise nije ona osoba koju sam zavoljela. Ovaj novi on me je povrijedio, slomio... a osoba koju sam ja voljela bila je ona koja se trudila oko svega, koja mi je slala poruke za laku noc svake veceri, koja mi je govorila kako joj falim i kako jedva ceka da me vidi, osoba koja mi je poklonila svoju duksericu samo zato sto mi se svidjela, osoba koja je onaj petak po kisi pola sata pjesacila samo da bi me otpratila kuci, osoba s kojom sam izgubila nevinost.. osoba pored koje sam zaspala, u njegovu zagljaju... ne... on vise nije ta osoba...

petak, 15.01.2010.

*Jos neznam kud s tobom, ni kud bi sa sobom, jos tesko je...

pjesma za slusanje : http://www.youtube.com/watch?v=AU1HzVf5N5s


Prekid koji je bio prije 10 dana nije bio prekid u pravom smislu. Nastavili smo se ponasati isto, i jedina stvar koja se medju nama promijenila bio je status na fejsu... rekla sam mu nakon nekog vremena da mi je zao, i da mi fali... i imali smo mnostvo razgovora, u kojima me je on drzao u neizvjesnosti od svoje odluke. Uporno izbjegavao odgovor, dok sam ja svaki dan ludila u ovoj poluvezi... I sinoc sam ga koncno natjerala da mi odgovori, bilo je dosta. rekla sam mu, da bira. prekid ili pomirenje. Jer ovako ne ide, tesko mi je biti u ovoj poluvezi... i on mi je rekako da zasad zeli prekid. rekla sam mu da nema zasad. ovaj put je zadnji, pomirenja vise nema, nema pricanja, nema kontakata, nema vidjanja. gotovo je. Rekao je okej. i nakon par minuta mi se opet javio, zapoceo sa pricama zasto se ja jednom nebi opet mogla pomiriti s njime, i pokusavajuci mi nabiti osjecaj krivnje time da ja stalno njega sumnjicim za nesto. Neznam sta je time pokusao. Ostala sam hladna i bez odgovora otisla sa msna...
Danas sam ga pak vidjela 2 puta. srela ga kada sam posla u skolu, i tokom nastave sam isla u knjiznicu u koju on radi. Javio mi se, u oba puta. Pozdravili smo se. sluzbeno. i to je sve...
kraj konacno...
Nemogu reci sta osjecam. Nisam uopce zaplakala. Nikako... Imam osjecaj da ne zelim da sve ovo ode... godi mi cak biti i tuzna... Ne zelim izgubiti barem taj jedan dio njega koii mi ostaje, onaj u sjecanju. Ne prestajem razmisljati o njemu i o svemu sto je bilo medju nama. ne mogu se prestati sjecati lijepih stvari. Nisam tuzna, naprotiv sretna sam, jer imam osjecaj da ponovo sve prozivljavam... Sjecanje na njega mi je jos uvijek tako svjeze da kada zatvorim oci imam osjecaj da je tu pored mene.
Nemogu zaboraviti osjecaj njegovih usana na svojima, osjecaj njegove koze pod prstima... nemogu zaboraviti njegov osmjeh, njegov pogled... Nemogu zaboraviti sve trenutke koje smo proveli zajedno, zagrljeni, bez ikakvih razgovora. Nemogu zaboraviti ni da mi je on bio prvi, osoba s kojom sam izgubila nevinost. Nije mi zao, ni na trenutak... Nemogu zaboraviti onu noc kad sam spavala kod njega. Nemogu zaboraviti kako je divan osjecaj bio lezati pored njega, zagrliti ga i gledati ga dok spava... Kako je divan osjecaj bio probuditi se ujutro i vidjeti njegovo lice... zagrliti ga i poljubiti... ponekad kad lezim u svom krevetu pozelim se vratiti barem na jedan trenutak u tu noc...Pozelim se nadati da cu dobiti poruku od njega... Pozelim mu se javiti, nazvati ga... Pozelim barem na trenutak vratiti onu vezu koju sam smatrala toliko pogresnom...
Necu ga moci zaboraviti, nikada... I neznam koliko ce mi trebati da ga prebolim... Ali trudim se. ne kukam, ne jadam se nikome... Drzim to u sebi... i tu zelim da sve i zadrzim...
ukljucujuci i njega... da ga zadrzim barem onoliko koliko mogu...

srijeda, 06.01.2010.

*Baby slow down the end is not as fun as the start...

prekinula sam. sinoc. skupila sam svu hrabrost koja mi je ostala i uradila to. Nije da to zelim, volim ja njega, vise nego ikoga ikada. ali prekid je bio jedina opcija koja mi je ostala. sve ostalo sam manje vise probala.
proslu noc sam provela kod njega. nocas se nikako nisam mogla osloboditi tog osjecaja. njega pored mene. nisam se mogla prestati nadati da ce on biti tu kad otvorim oci. i htjela bih vratiti vrijeme, htjela bi da prestane boliti ovako... ali znam da radim pravu stvar.
znam da je prerano da prestanem plakati, jos ga previse u meni ima... i ostat ce tu jos dugo vremena, jer koliko god me bolilo ja ne zelim da ode... ne zelim ga zaboraviti. prozivljavam u glavi svaki lijepi trenutak s njime. ujedno me cini sretnom i tuznom. Ali misao na to koliko sam samo suza prolila s njime me drzi. i koliko god boli, ponos je jaci od svega toga. nije mi se javio nakon prekida. nemogu ni ja njemu... i mozda je to dobra stvar, jer ovako barem znam da me nista ne moze pokolebati u onome sto sam odlucila...
a znam da me ceka jedno dugo vrijeme koje cu morati patiti za njim. u kojem bi dala sve da ponovno prozivim ova tri mjeseca s njime. ali ja sam jaka i ja to mogu.
ponavljam to sebi.
i znam da ce proci.
jer radim pravu stvar. znam to.

subota, 26.12.2009.

*Baby, shame on you if you fooled me once, Shame on me if you fooled me twice...

neznam kako da pocnem. neznam ni kako da pretocim sve sto osjecam u rijeci, jer neznam uopce da ista osjecam. samo sam prazna. Kao da su se svi osjecaji zbrkali u jedan neodredeni osjecaj. Nemogu plakati. neznam zasto. mozda zato sto sam zbog njega prolila vec i previse suza. Za rastanak nisam nista sacuvala.
Sinoc mi govori da je najbolje da prekinemo. vidicemo se jos kaze i pricat cemo lijepo, necemo preko msna. Podnjela sam to mirno, ni na trenutak nisam osporila njegovu ideju. Pomirila sam se s time. I onda on pocinje odjednom : on se osjeca lose, on mene voli, ne zeli da prekinemo, ali smo previse razliciti, bolje da ne mucimo jedno drugo vise, on zeli da mi ostanemo dobri, on ce uvijek biti tu za mene. ( koja ironija, momak ti prvi put kaze da te voli ujedno kad i prekida s tobom). I rekla sam mu da poslje veze nema prijateljstva. onda je on nastavio sa svojom pricom da on ne zeli da ga ja zamrzim i da budem ljuta na njega, da ni on ne zeli ovo. I na kraju, veliko finale : napise mi da se ide smiriti i da mozda jos mozemo biti skupa?. Otisla sam sa msna. Uskoro dolazi prva poruka : meni je tesko prekinuti s tobom. Na to nista ne vracam. Zar bih ga jos trebala tjesiti zato sto me ostavlja? kasnije salje bezveze poruku : sta ima. Odgovorila sam mu jednom. mozda 2 puta. i nisam htjela vise. I onda mi se opet javlja na msn. kaze mi da nemoze prekinuti samnom, da ga previse toga veze za mene. sutim, napisem mu kakav je on tip, napisem mu sta meni smeta i odem sa msna. salje opet poruku : to nije istina sto ja kazem, on mene nikada nebi mogao na takav nacin povrijediti. salje opet poruku : pita zasto mu ne zelim odgovoriti? odgovaram mu konacno... nekoliko poruka... moja je bila zadnja ipak. Noc. spavanje. i jutros je tu, na msnu. ne pricamo, ne javlja se, ne javljam se. sklonio je status u vezi sa fejsa. I ja sam svoj. I sta sad? pitam se uopce. sta ja zelim? sta on zeli? zbunjena sam ujedno. neznam da li da placem ili da se smijem.
Znam da me ceka jos jedan izlazak, koji cu vjerovatno poceti plakati, a mozda necu uopce moci zaplakati... neznam. vratit cu mu sve sto mi je ikada dao, samo najludja je stvar, sto stvari koje sam ja njemu dala on meni nikad nece moci vratiti.
Nevinost, vrijeme koje ce mi trebati da ga zaboravim, i dio mene koji ce otici sa njim...

srijeda, 02.12.2009.

*Jednom kad sve ovo bude,proslost davna puna tuge,shvatit cemo sreco moja sta je bila ljubav ova...

Proslo je vec dva mjeseca otkad sam s njime. Ova veza me je iznenadila. Kada smo tek poceli ocekivala sam da ce ovo biti samo nesto usputno. A onda me je on iz dana u dan poceo iznenadjivati svime, i malo po malo, pala sam na sve. Fasciniralo me je to sto netko naizgled tako grub moze biti tako drag i njezan. I iako me je toliko puta podigao u sedmo nebo, isto me je toliko puta grubo spustio na zemlju. Ne razumije da neke stvari ne treba reci curi. Da sam ja zensko, a ne njegov najbolji prijatelj. Ali preko tih stvari sam presla, rekla sam si da je on jednostavno takav tip i polako to prihvatila. Presla sam preko puno toga, preko cega nikada nebi presla radi jednog muskarca. Pogazila svoj ponos bezbroj puta. Zato sto mislim da je vrijedan toga, zato sto mislim da je ovaj osjecaj vrijedan toga. I konacno sam dobila ono sta sam htjela. Ludu zaljubljenost, u kojoj ne mislim racionalno. U mom zivotu moja glava vise nista ne odlucuje. Potpuno sam podredena svojim osjecajima, i on je za mene postao centar svega. I nije da ne mogu protiv toga, problem je sto i ne zelim.

smetaju mi igrice u nasoj vezi, to sto stalno moram vagati da li da mu posaljem poruku, malo glumim da sam hladna, pa da mi je stalo. Ne zelim to. Ali jedna osoba mi je neki dan rekla : ako si htjela pravu vezu, onda si trebala naci potpuno drukciji tip muskarca. I mozda cemo tesko opstati na duze vrijeme. Mislim da ne prode dan da se ne posvadamo. Ali volim te svade, i volim pomirenja koja poslije toga dolaze. Volim sve u vezi njega. Mislim da mi je sada najveci strah postao taj da ne izgubim njega. Shvatila sam vec odavno da osjecaje vise ne mogu kontrolirati, i svjesno sam se odlucila pustiti. Bez obzira sto sam se toliko plasila povrijedivanja, izabrala sam to da budem povrijedena na kraju ako treba. Nisam mislila da mogu biti ovakva osoba. Nisam mislila da cu preko noci iz racionalne i razumne cure preci u nesto sto mi je bilo tako nepoznato. Zapravo, nepoznato vec dobre 2 godine.
I nije mi vise vazno sto se svadamo. Nije mi vazno sto cesto mislim da on nije dobar za mene. Nije mi vazno sta drugi pricaju. Ja sam sretna. I kako god ova prica zavrsila, nije mi vazno. Znat cu da je bilo vrijedno svakog trenutka.

petak, 27.11.2009.

some things will always be a part of me...

Sjecate se svi decka o kojem cesto pisem? decka koji me je jako povrijedio? Danas je tocno 2 godine od datuma na koji smo posli. 27. koji toliko mrzim.
I ovaj post je posvecen njemu. Ovaj post je posljednji koji cu njemu napisati. Jer nije zasluzio da ga se vise sjecam. Nije zasluzio da mislim na njega. Nije zasluzio da zauzima ijedan dio mojih misli. I iako ce mi uvijek ostati u sjecanju, kao prva osoba u koju sam ikada bila zaljubljena, od danas sam sluzbeno gotova s njime. Prebolila sam ga...
Zao mi je sto sam toliko vremena provela razmisljajuci o njemu. Sto bi mi se pokvario dan svaki put kad bih ga srela. Zao mi je sto sam tako mrzila taj 27. I nemogu reci da se na svaki 27. necu sjetiti njega. To jednostavno tako ide. Neke stvari se nikada ne zaboravljaju. Ali znam sada da sam presla preko toga, i da mogu nastaviti dalje. Po prvi put necu ostati bez daha kad ga sretnem. Moci cu otvoriti usta i pozdraviti ga, a ne skrenuti pogled u pod kao da sam ja ta koja se ima necega stiditi. A ne on, koji me je toliko povrijedio. Mozda je stvar u tome da se vise ne sjecam detalja, da se vise ne sjecam sitnica. Da se ne sjecam da sam tocno prije 2 godine planirala izlazak s njime, da sam prije 2 godine sjedila s njime na onoj klupi u parku i smijala se. I mozda cu ponekad jos zaplakati, jer mislim da me nikada nitko nece povrijediti na takav nacin. I mozda cu jos uvijek mrziti svaki 27. Mozda ce mi uvijek biti tesko na taj dan. Mozda cu plakati kad otvorim dnevnik na taj datum. Ali s time se i mogu nositi. Jer on je sada dio proslosti, i tek sada sam to konacno prihvatila....



Jos uvijek sam sa deckom. I dobro je. Na to nemogu nista novo reci.

Voli vas.
littledevilgirl

subota, 14.11.2009.

*i don't wanna be without you babe...

Upravo sam pregledala sve postove koje sam pisala u zadnje vrijeme o njemu i shvatila sam u koliko sam ga negativnom smislu spominjala cijelo vrijeme.
Istina je da ja najradije pisem kad sam neraspolozena i tuzna, i to je jedan od razloga sto moji postovi vecinom ispadnu negativni.
istina je da on nije ni blizu toliko los. Znam, imamo mi svada i rasprava, i to dosta cestih, jer smo takvi tipovi. ali izmedu svega toga, znam da mi je stalo do njega. jako jako stalo do njega. I znam da je i njemu stalo. Pokazuje mi to. Cesto sumnjam, cesto sam ljuta, ali to je sve dio moje osobnosti i moga straha : paranoicna sam u vezi svake sitnice i bojim se da ga ne izgubim. i to je okej.
svidja mi se ovaj osjecaj. I volim biti s njime. volim svaku sitnicu u vezi njega.
I kako neznam pisati neke sretne i vesele postove, mislim da ce ovaj zavrsiti ovdje :)

Veceras pravim party za rodendan :) iako mi je stvarni rodendan u utorak :D

ljubim vas sve

littledevilgirl

nedjelja, 08.11.2009.

...jednom kad usne ne budu htjele, u strancu utjehu traziti, suze ce srcu sapnuti da je pogrijesilo, jer nije ostalo tamo gdje je jedino voljelo...

Stvarno odavno nisam nista zapisala. Imam nedostatak inspiracije, ali i nedostatak koncentracije, vremena i tema za pisanje.

Ono sto me najvise zaokuplja u posljednje vrijeme je moja sada vec ne tako nova veza. Vec mjesec i nesto smo skupa. Nemogu reci da je uspjesno. imali smo puno vise padova nego uspona. Do neki dan sam se tako trudila, htjela sam stvarno biti idealna cura, neznam odakle sam dobila toliku zelju da budem vjerna, dobra i draga. Ali u svakom slucaju, bilo mi je stalo, i trudila sam se oko njega i vise nego do ikoga prije. Stalo mi je i sada, naravno. ali mi je neki dan nesto sinulo. On samo iskoristava moje ponasanje. Nakon jedne velike svade, i cijelog dana kojeg nismo pricali, i nakon mojeg sinocnjeg pijanstva, kada sam u potpuno pijanom stanju odlucila da moram pricati s njime i reci mu neke stvari, shvatila sam. On iskoristava to sto zna da mi je stalo. nesiguran je, ljubomoran je. ne kazem ja da je to lose, i ja sam takva, ali on jednostavno se pocne ponasati hladno i sluzbeno, a ja onda moram pokusati odgonetnuti njegovo ponasanje i shvatiti sta se iza toga krije. Zeli vise paznje, zeli da ja trcim za njim, i da se trrudim i objasnjavam stvari koje uopce nisu na meni da objasnjavam. Mislila sam prvo da mu je dosadilo, i da mu vise nije stalo, ali shvatila sam sinoc koliko je ljubomoran i nesiguran u mene. I da, iako sam si dala rijec da cu biti dobra cura i dati sve da ova veza uspije, shvatila sam da sam davala pogresnu stvar: svoje srce na dlanu.

I tako, danas sam okrenula politiku. Postajem kao on. Bit cu cas divna, a cas hladna. Mozda to bas i ne zvuci kao nesto na cemu mozes izgraditi temelje neke ozbiljne veze, ali bit ce dovoljno za pocetak, cisto da me nauci postovati. A kasnije cemo vidjeti. Stalo je meni, itekako. I on je najbolja i najljepsa stvar koja mi se dogodila nakon one katastrofalne veze koju dugo nisam mogla preboliti. Ali daleko od toga, necu dopustiti da netko pravi budalu od mene. Stalo mi je do njega, ali sebe volim vise.

srijeda, 21.10.2009.

i kada nastupi tisina, mi smo dvoje ljudi, sto se nemogu razumjeti...

da. sve savrseno. sve tako idealno. veza koja me iz dana u dan sve vise pozitivno iznenaduje. koja me iz dana u dan cini sve sretnijom.
i onda, razgovor. razgovor od prije 5 minuta.
ono sto sam izbjegavala. ono sto sam znala da ce biti prepreka ali sam svjesno sutila. Htjela sam da predemo preko toga. htjela sam da to ne spominjemo. htjela sam da to ne bude vazno. Ali vazno je. Mrzim sto jeste.
vjera. tako sam prokleto osjetljiva na te stvari. ja sam ateista. to je ono sto jesam. ono sto zelim biti. i iako je ljudima to cudno, ja jednostavno ne vjerujem. i nemogu vjerovati. ne jer ne zelim, jednostavno, to je ono sto ja jesam.
neznam ni kako ni zasto sam dosla s njime na tu temu. ali poceli smo. znam da je on vjernik. znam da je bas religiozan. ali misla sam da nece biti vazno. ne sada. ne u ovom trenutku. i onda je on poceo s tom pricom. zasto ja nebi vjerovala, zasto ja nemogu biti vjernik, zasto to ja ne zelim? umorila sam se stvarno. ne zelim to vise objasnjavati ljudima. rekla sam mu, ja jednsotavno ne vjerujem. meni vjera nije vazna, vazni su ljudi. vazno je ono unutra. i onda me je poceo ispitivati kako se ne brinem gdje ce mi dusa. zasto bi se brinula? pito me je kako mogu biti ovako, da ne pripadam nikome. rekla sam mu da pripadam sebi, i da je to ono najbolje cemu mogu pripadati. glupa pitanja. kao sto su njemu bili glupi moji odgovori. rekla sam mu na kraju : ja sam jednostavno ovakva kakva jesam.
medutim, on je nestao sa msna, i nemam pojma kako bi se ovaj razgovor nastavio.
ne zelim prolaziti kroz to. ne zelim jos jedan prekid tipa : ne mogu biti s curom druge vjere. jos uvijek nemogu zaboraviti kroz sta me je onaj zadnji natjerao da prodjem. ne zelim taj kraj s njime. i neznam sta da uradim. Jer sa svakim ce biti isto zar ne? za mene je svako osoba druge vjere. zasto to jednsotavno ne moze prihvatiti? zasto ne moze prihvatiti mene ovakvu kakva jesam?
ne zelim ni razmisljati o prekidu. jer mi je stalo. stvarno jako stalo do njega. ali ne zelim bol. ne zelim da me povrijedi. ne zelim srljati.
Koliko god mi bilo stalo, ja sam realna. uvijek. ne zelim glavom kroz zid. ne zelim da me neko samo tako povrijedi. zelim ostati jaka, kao sto sam uvijek bila. zelim ostati ja. ne zelim se mjenjati ni zbog koga.
i ako me on ne moze prihvatiti, onda on gubi.
ja cu jednog dana naci nekoga tko ce me prihvatiti onakvu kakva jesam. bez uvjeta. i bez pretvaranja.

subota, 10.10.2009.

you're the one thing, I can't get enough of...

pocelo je nizbrdo. tako mi se cinila nasa veza. jedan propali pokusaj, i cisto sam sumnjala da se itko moze promijeniti. jedna velika svada. i osjecaj koji me je jednostavno tjerao da ostanem s njime, usprkos svojim principima koje sam uvijek tako uvazavala.
i onda se sve promijenilo. odjednom. sve se je preokrenulo. od one hladne i nedokucive osobe on mi je postao nesto sasvim drugo.
kad smo se posvadali, rekla sam mu sve sto me brine, sve sto me muci u vezi njega. I sve je bilo tako jednostavno. bila sam paranoicna. Reko mi je: pa zasto me jednostavno nisi sve to pitala?
i to je bio taj trenutak. pricam mu sada, sve. naucila sam na njega.
Od potpunog stranca on je postao nesto ujedno i najljepse i najcudnije sto mi se dogodilo.
Da, istina, on nije nimalo uobicajen. Sumnjam da cu inace ikada cuti od njega neke sladunjave komplimente, jer on nije takav.
Ali neke stvari govore vise od rijeci.
njegov pogled kad smo skupa, zbog kojega se uvijek moram nasmijati. Njegovo igranje mojom kosom. Nacin na koji me zagrli, tako jako da me skroz obori na sebe. Njegovi pogledi kada se vozimo i kada se svako malo okrene prema meni. Njegove poruke svaku noc prije spavanja, kada me probudi, ali mi ipak uvijek bude drago da znam da misli na mene.
istina, razliciti smo. I znam da bih se u ovoj vezi mogla dobro i opeci. I znam isto tako, da sam ja dosta teska osoba za veze, za emocije, za zaljubljivanje.
Ali sretna sam s njime... I dat cu sve od sebe da ovaj osjecaj potraje.

:)

subota, 03.10.2009.

It's not that I don't care... I'm just scared.

zbunjena sam.
i ne znam sta da radim.
dakle?
iskreno i otvoreno. od pocetka do kraja.
pomirila sam se s deckom. s deckom s kojim sam hodala prije godinu i po. Hodali smo malo vise od mjesec dana. Bio mi je drag, bilo mi je stalo na neki nacin. Prekinuli smo... on je imao problema kuci, mama mu je bila bolesna i nije se mogao posvetiti vezi. razumjela sam.
tjedan dana nakon prekida posla sam s drugim. i tada su pocele nase svadje.
on bi mi se cesto javio na msnu. vidio je slike. pito me zasto novog decka vodim tamo gdje sam s njime prije odlazila? bio je ljubomoran. bilo je ocito iz svega. i ja sam ga naravno ismijavala. govorila mu da se mene uopce to ne tice, da smo mi zavrsili. jako puno svada, puno ruznih rijeci sa jedne i s druge strane. jednom mi se samo obratio, onako lijepo. par tjedana nakon prekida. rekao mi je da mu je zao sto je prekinuo, da je to bila greska... da je njemu do mene stalo i da ne zeli da se ovako svadamo. reko mi je puno toga. ali nakon svega prethodno izgovorenog, nisam mu vjerovala. ismijala sam ga i tada, uzela sve kao salu. onda smo si opet rekli bujice ruznih rijeci. pa prekid kontakata. i svaki nas kontakt od tada je zavrsavao svadom. ruznim rijecima, ismijavanjem jedno drugoga. i onda, prije par tjedana, friend request na fejsu od njega, i poruka : pozelio sam te se nekako, pa eto da ti se javim :)
prihvatila sam ga. mislila sam da je to opet neka zajebancija. pricali smo. tu vecer. i sljedecu vecer.i vecer poslje nje.
bilo je drukcije. bilo je bez svada. bez vrijedanja. bilo je upucavanja s njegove strane. nije mi smetalo. jos uvijek me privlaci. to sam shvatila. rekla sam mu da ga ne razumijem, rekla sam mu da mi je tesko da mu vjerujem, da mi je tesko nakon svega vjerovati da ovo nije samo jos jedna zajebancija jos jedno ismijavanje. jer tolko mi je ruznih stvari rekao. Reko mi je : a zar nisi i ti meni svasta rekla?
i to je bila prekretnica. shvatila sam da i on ima jednako razloga da mi ne vjeruje, kao ni ja njemu. a opet se odlucio javiti. odlucio pricati.
nasi razgovori su se nastavili. svakim danom, sve sam vise vjerovala da se promijenilo. da je drukcije. pricao je sa mojom prijateljicom, ona mu je davala savjete o meni koje je on vise manje poslusao. vidjela sam da se trudi.
preksinoc me nazvao na tjelesnom. da idemo vani tu vecer. rekla sam mu da moze, dogovorili smo se. reko mi je da ce doci po mene, pjeske. medutim, pojavio se je autom. pitala sam ga cemu to ? reko je : pa rekla si mi da volis iznenadenja, zar ne?
vozali smo se dosta dugo. pokazao mi je gdje zivi. pricali smo, zezali se.
onda me je odveo na rijeku. van grada. pomogao mi da sidjem jer je sve bilo tako strmo. sjedili smo na kamenju i pricali.noc, ja i on. bilo je tako cudno. nakon pocetnih razgovora, poceli smo pricati i o nama... reko mi je da onaj prekid nije bio zato sto mu nije bilo stalo, vec jednostavno jer nije mogao se brinuti ni o cemu vise. rekla sam mu da je uredu, davno je to bilo. reko mi je da ga je strah, da se brine da ja nisam sada s njime samo radi toga kako bi mu napravila isto sto i on meni, ostavila ga. rekla sam da nije tako. poljubio me je.
ispitivo me. o tome kada mogu izlaziti s njime, o tome da li je za mene ovo s njime nesto samo bezveze ili mi je stvarno stalo. reko mi je da je propustio party da bi iziso samnom. pitala sam ga : pa sa s time? reko mi je da samo hoce da znam da sam mu vaznija od toga.
bilo je lijepo. cijela vecer je tako brzo prosla.
dovezo me je kuci i poljubio na rastanku.
i da, tu vecer sam bila sretna. bila sam bezbrizna. medutim, iduci dan me je vec pocelo muciti.promijenuli smo statuse, stavili da smo u vezi. ne jedno s drugim, samo u vezi.
bili smo na msnu, nije se javljao ni on meni, nisam htjela ni ja njemu. tek navecer sam mu se javila. razgovor. kao da izvlacim rijeci iz njega. istina, isto kao i uvijek. samo, jednostavno sam mislila da ce biti drukcije. neznam zasto sam to mislila. rekao mi je : samo nemoj da stavljamo ono ime pored statusa u vezi, znas. i to me je natjeralo da se zapitam. zasto? a ono sto me je jos vise natjeralo da se zapitam jeste upravo to sto to zasto nisam mogla postaviti njemu, vec samo sebi.
pocela sam razmisljati.
sta ako sam sve pogresno shvatila. sta ako zapravo on nije nista drukciji, i ako su one svade i bile njegovo pravo lice. ako me samo zeli povrijediti, iskoristiti?
kako to mogu znati?
u nekim trenucima mi se cini da mu je stalo, ali da je samo nesiguran u mene. u to da li je meni stalo.
i onda pitam samu sebe.
dali da se potrudim, da mu pokazem da mi je stalo? ili da se jednostavno ponasam normalno, da pustim sve, prestanem mu se javljati i cekati da on pokrene inicijativu za sve.
neznam zasto je s njime ovako tesko.
strah me je. strah me je ove veze. jer zadnji put, da, bilo mi je stalo. i nije mi bas bilo svejedno kad smo prekinuli. ne zelim to ponovo. ne zeli ponovo reprizu od prije godinu i po.
i zato me strah.
strah me je potruditi se. strah me je zaljubiti se. strah me je bilo sta osjecati. prepustiti se. strah me je vjerovati. strah me je njega.
neznam sta da uradim.

nedjelja, 27.09.2009.

...netko tko ce znati reci pravu stvar u pravo vrijeme....

ovo je vec drugi put da pisem ovaj post, i stvarno, ludim, jer prvi put mi se sve pobrisalo kada sam posla obojati potpis na kraju xD a ima vidicete dosta toga.

dakle, ovo je moj 100. post, i iz toga razloga sam htjela napisati nesto posebno.
podsjetiti se na sve stare postove, i na sve vazne dogadaje koji su obiljezili ovaj blog.
i posebno na to koliko sam se promijenila kroz ovaj blog.
DAKLE, MOJ PRVI POST :)

srijeda, 03.10.2007.

pozdrav :D


pozz ljudi :D
ovo je onaj glupi prvi post :P e pa vako Mislim da bi bilo red da se prvo predstavim. zovem se mia ( a mozete me zvat kiki) i imam 15 godina... a covjece, ne znam sta bi rekla o sebi :D ostalo cete sami valjda shvatiti


najveca pogreska covjeka u mojim godinama je kad upisete pogresnu srednju... ja sam upisala jezicnu i sad me latinski ubija u pojam... inace sam u svemu izgubljen slucaj... ali jedna stvar mi nije jasna.. zasto mi latinski uopce treba? to je totalno dosadno.. ja lijepo radim kolko znam a onda udarim na spanjolski ... ali ucim, zaista... najgore mi je kad ucim do 4 po noci a onda recimo skoro zaspem na likovnom. ozbiljno, kako neko moze sat vremena pricati o slikarima i ljepoti djela? ma ja to ne kontam. i onda, dodes na glazbeno, i pusti ti neku pogrebnu pjesmu. . kako neko moze ostati budan nakon 3 sata spavanja...?
a ostavimo se sad skole, to je zadnja stvar o kojoj mi se razmislja...a sta ja znam... ja sam osoba koju sve ubija u pojam... recimo moji starci... covjeceee... koja agonija. treniram kick boxing... ma to je prava drama kada mi nesto treba. jednostavno ne razumiju da iako sam zensko da je u danasnje vrijeme normalno baviti se takvim stvarima...prava je drama kad treba otici na neko takmicenje... baaaaa
ma sad sam izgubila volju za pisanjem...nekako sam negativna danas ajde
pozzzz


O POCETKU MOJE PRVE LJUBAVI :)

utorak, 20.11.2007.

.. LoVe hUrtS....
pa sta se tu treba reci... svatko je bar jednom dozivio veliko razocarenje...
a meni se to cesto desava... uvijek nekako uspijem ispasti povrijedena... mozda previse ocekujem... a mozda se i bojim veze... ne znam...
ali jednostavno zna kakva sam osoba... lako se vezem za nekoga... posebno kad mi se netko svida... i onda potpuno izgubim razum... nista ne vidim onako kako je... jednostavmo, pustim da me osjecaji potpuno ovladaju... i onda uvijek budem povrijedena...nekad sama sebe pitam sta to nije uredu samnom... zasto jednostavno ne mogu prestati sojecati... prestati misliti... manje bi boljelo... voljela bi se skroz iskljuciti... mozda ljubav i je lijepa... ali u rijetkim trenutcima... za mene je sve sto pomislim na razočarenja, na duge neprospavane noci u suzama... i upravo prolazim taku fazu... ustvari... danas se tako osjecam... zaljubila sam se u pogresnu osobu... i sad znam da nema smisla nista... jer ta osoba i nije iskrena ni nista... jednostavno znam... i znam da, iako me boli... moram se skoloniti... odustati od te osobe...jer znam da cu samo jos vise patiti... da ce s vremenom sve jače i jače boljeti... ali vrijeme je da prestanem naslijepo slijediti sta osjecam... i poceti razmisljati... iako je ta stvarnost puno bolnija....

zao mi je zbog depresivnog posta... al se stvarno tako osjecam.. i mislim da je ovo moj najiskreniji post... a tice se jedne osobe do koje mi je sad jako stalo...


O VEZI S TOM OSOBOM I MOJIM STRAHOVIMA.

ponedjeljak, 17.12.2007.

...ThiS iS the wAy tHat wE LoVe, LikE it's FoRevEr, tHeN LiVe tHe reSt Of oUr liFe, But NoT toGeThEr...
(...)
pjesma koja je u naslovu je jedna koju u zadnje vrijeme stalno slusam... podsjeca me na stvari koje su se desile... i opet se vracam na bivsega... ovaj naslov me dosta podsjeca na to sto smo si govorili... znate ono, kad se zaljubite mislite da je vjecno. ja bas nikad nisam nes posebno vjerovala u to, ali sam mislila da cemo na kraju svega ipak ostati prijatelji... no sada i nije tako... jednostavno ne moze biti prijatelji... samo se svadamo, previse je toga ostalo nerijeseno... i sad se mislim, svaki prekid pokvari prijateljstvo... pokvari sve... koliko ima smisla biti s nekim ako znas da ces ga na kraju izgubiti... osoba s kojom sam sada, mi puno znaci... ali cesto me jako strah... sve to bi brzo moglo zavrsiti,a sta cemo onda biti? nista... a ja jednostavno nista ne bi mogla zamisliti bez njega. ne govorim samo o tome kolko mi je stalo do njega, vec mislim i na to da mi je isto tako i prijatelj. a poslije svega mi nece biti nista.... ja se inace jako bojim da izgubim ljude koje volim. najcesce ih otjeram sama svojim ponasanjem. i sto se vise trudim da sve ispravim, stvari postaju sve gore... trudim se da budem ja, ali meni je to tesko... tesko mi je biti prirodna i pokazati kakva sam... bojim se odbacivanja... ljudima tesko vjerujem. a sada mogu biti potpuno iskrena sa tri osobe... sa bracom, ivanom i mateom...


O PREKIDU S NJIME I RAZLOGU ZASTO TOLIKO MRZIM 27.

četvrtak, 27.12.2007.

...she wants to go home, but nobody's home...
moram danas opet pisati... jednostavno ne mogu izdrzati... nije me briga ako sam iskrena i ako sve zvuci glupo...dosao je kraj...znala sam u posljednje vrijeme da se promijenilo sve... ali opet boli... dok sam u drustvu sve je uredu, ali cim se nadem sama ne mogu suspregnuti suze... ali stvarno pokusajem... znam da ce proci i da treba vremena, ali sada je lose...proso je samo jedan dan, ali meni izgleda kao da je cijela vjecnost... nikad nisam tako osjecala vrijeme... svaka minuta je duga. ne znam da li osjecam tugu, ljutnju... osjecam samo neku prazninu unutar sebe... bezvoljnost... pokusavam da si ne dam vremena da razmisljam... ali cim neko spomene, meni suze idu same od sebe... najvise od svega osjecam krivicu, osjecam se krivom jer sam trebala znati, jer nisam ni trebala pokusati...trudim se biti vesela i zaboraviti sve, ali unutar mene je prava oluja...najvise od svega se bojim noci, jer znam kako ce duge one biti... neprestano sebi ponavljam da ce proci... i znam da hoce... ali isto tako znam da ce trebati mnogo vremena... koje meni tako sporo prolazi...

O PROBLEMIMA U OBITELJI.

utorak, 02.09.2008.

misli mi odlaze jednakom brzinom kao sto i dolaze...volila bi da ih mogu pamtiti...
vec 3 sata rapremam... toliko smeca, toliko stvari kojih se vise ne zelim sjecati... osjecam da cistim ono sto se nakupljalo godinama... kao da izbacujem iz sebe sve ono ruzno i ono lijepo sto me cini tuznom...
vec 24 sata nisam nista jela... nikoga nece ni biti briga... glad vise ne osjecam... za hranom nemam potrebe... ne osjecam se slabom... imam osjecaj da iskaljujem svoj bijes na toj hrani u kojoj sam nekada trazila utjehu... 3 kila manje... rekla sam si... samo 5... ali znam da necu stati... da cu pustiti da ide dolje i dolje....
kao da zivim drukcijim zivotom od svoje obitelji... kao da imam svoj, poseban zivot... i nisam jedina... kao da svi mi imamo svoje posebne zivote, vise nismo ni mi... ne uklapam se tu... zelim da idem... zelim da pobjegnem od svega... ne zelim da se sve to raspadne, ali to je ujedno i jedino sto zelim... zelim da sve ovo prestane... da nije ovako vise... ne zelim gledati kako se gubi onaj svijet koji sam znala... osjecam se tako sama...
zelim vristiti...
neki dan nas je prijateljicin djed vozio brodom... bii smo daleko na morskoj pucini... daleko od ljudi, daleko od svega... voljela bi da mogu otici negdje tako... da mogu vristiti, da me niko ne cuje... zelim da izade sve ovo iz mene... ne zelim se osjecati ovako...
ne mogu pobjeci koliko god se trudila.... ne mogu uciniti nista boljim, ne mogu uciniti nikakvu promjenu u svemu... jer ja sam tu nemocna...
gledam kako propada sve ovo...
perem sude... godi mi hladna voda na rukama... osjecaji su mi zbrkani... rijetko sta vise i osjecam...
placem...
suze su tako tople...
i ne zelim stati...
zelim da sve ovo izide... svi ovi ruzni osjecaji...
zelim da ponovo sve bude kao prije... da budemo sretni... ne zelim ovaj osjecaj raspadanja...
ne zelim da osjecam da se raspada nesto za sto sam mislila da je idealno... nesto za sto sam mislila da je savrseno...
ne zelim imati poseban zivot
ne zelim da drugi imaju posebne zivote...
zelim da opet budemo mi...
zelim da sve opet bude kao prije...

O TRENUCIMA KAD SAM SHVATILA DA NE ZELIM OSJECAJE.
srijeda, 17.09.2008.
raspremam kucu...
to mi je najdraze raditi kad se osjecam ovako...
praznina... praznina.... kolika moze biti praznina u tebi???
glupa sam... mozda... ali je ovako najbolje...
prekidi su uvijek teski... bez obzira tko prekida... ili je samo meni tako?
i bolje je ovako... boli... ali za pola godine boljelo bi 100puta gore... ne zelim se vezati... ne zelim voljeti... jednom jesam... i ne zelim opet dozivjeti ono sto sam tada... ne zelim opet osjetiti kako boli prekid nakon duzeg vremena... ne bih to mogla preboljeti...
sad je lakse... samo ne zelim da me iko zali... sklona sam plakati kad cujem sazaljevanje... zelim da mi svi kazu: bravo tako treba, to je najbolje za tebe... a ne zasto si to uradila? osjecas li se sad lose? places li?
i doista ne placem... ne puno...
naucila sam na ovo... preboljela sam toliko puta... i znam da ce mi za par mjeseci sve biti svejedno... veselim se tome...
ali ne mogu odagnati ovu prazninu u sebi... zasto ni plac ni smijeh ne pomazu??? kako se mogu ponasati kao da je sve super kad zapravo nije...
biti s osobom do koje ti nije stalo, samo da bi sebi mogla reci: sad nema nazad?
glupo ili pametno...
milijun pitanja a ni na jedno ne znam odgovor...
mozda je i bolje tako...
misliti da radim ispravno...
uvjeriti sebe da je ovo najbolje sto se moze dogoditi...

OPET O OBITELJI.

nedjelja, 28.09.2008.

i kada bez rijeci ostanem to nazovi svojom pobjedom, to nazovi kako znas...
zatvaram se u wc... pustam toplu vodu po sebi... kapanje vode barem malo utisava viku iz dnevnog boravka...vrela voda... vrele suze... postaje svejedno na kraju...
vika ne prestaje... odvijam vodu na najjace... ne zelim to slusati, ne zelim biti dio toga... ne zelim vise biti ja... kapljice ledene vode cure po meni... ne zanima me... nije me vise briga.... hladno, toplo... zar nije svejedno?
zatvaram vodu... sve je opet glasno... ne mogu pobjeci... koliko god zelim ne mogu pobjeci od toga...
grebem se dok ne osjetim krv pod noktima... fizicka bol bar malo umanjuje ono sto se desava unutra... svaki dio mene zeli vristati... zar je vazno? ionako nitko ne moze cuti....
i na kraju ostaje tisina... tisina koja ubija... suze... ne samo moje.... zasto moram biti dio svega ovoga? zar niko ne razumije kolko bolli? zasto se tolko trudim pokazati da sam jaka kad nisam... lomi me...
ne zelim da se rastanu.... ali ujedno zelim i da prestane ovo... ove svade iz dana u dan... ne zelim to slusati... boli me...

ostavljam nesto sto zaista volim... treninzi su mi uvijek bili mjesto gdje mogu rjesiti se svega losega... a sada sam i to izgubila... ne zelim gledati... posvadala sam se... zasto? zasto sam se s njim posvadala? zasto? milijun zasto...
zasto ne mogu biti ono sto jesam... pustiti ono sto osjecam iz sebe... zasto nebi niko mogo buiti ja samo na jedan dan i skupiti hrabrosti da ucini ono sto ja ne mogu?
zasto me niko ne moze cuti? zasto niko ne moze pomoci... tako sam sama u svemu ovome...
milijun pitanja i nijedan odgovor...
milijun zelja a nijedna ispunjena...
i na kraju sam ovo samo ja...
i znam da ne mogu pobjeci....

O BEZOSJECAJNOSTI.

ponedjeljak, 10.11.2008.

nisi moj, odavno nisi znam, i gledam kako mi kroz prste klizis dan po dan....
zadnjih par dana se samo vracam u proslost... pokusajem naci smisao sadasnjosti tamo, jer cini mi se da su mi se svi smislovi zagubili negdje prije.
sjecam se stvari koje su me ucinile sretnom, koje su me ucinile ruznom, sjecam se svega sto je ucinilo da nesto osjecam...
ne mogu se rjesiti nekog ruznog praznog osjecaja... da bar nesto moze izazvati bilo kakvu reakciju...
vratila sam se u sjecanju na jednu osobu u koju sam bila uzasno zaljubljena... neznam zasto, sjetila sam ga se toliko puta u proteklih tjedan dana...
sjetila sam se kad sam na proljece osvojila drzavno... sjecam se tog osjecaja srece... ta euforija...
cak me je i vaganje svaki dan cinilo sretnom, dok sam bila na dijeti i gledala kako stvarno uspijevam skinuti sve ono sto sam nabila zderanjem... ali u zadnje vrijeme me nista ne moze uciniti sretnom...
kada ti je najsretnija stvar na svijetu pojesti nesto dobro, covjek se mora malo zapitati gdje je dosao...
zbilja mi je zao sto sam ovaka postala... cak mi ni prijatelji vise ne znace ono ko prije... jer ne zelim obicne prijatelje... zelim najbolje prijatelje, a to je jednostavno ono sto ne mogu imati. nikad nisam ni mogla... nikad nisam osjecala da sam s nekim uzasno bliska, da bih toj osobi povjerila sve... jesam jednom... ali uzasno davno... i sada se ne mogu prisliti da se ikome povjerim, da i skim pricam... osjecam se dobro kada se sve to sakuplja u meni... draze mi je to nego da gledam lica ljudi koji me sazaljevaju... ne zelim to...
sada samo zelim da shvatim znacaj svega ovoga... da budem sretna zbog malih stvari... da mi bar netko moze pomoci da osjecam...
jesam li normalna?


O PRVOJ LJUBAVI OPET. (nemogu vjerovati kolko sam samo o njemu pisala)

subota, 06.12.2008.

and I see it clearly now... slipping through my fingers....
otvorila sam novu adresu... samo zato sto ne zelim da svi imaju ovu staru... cisto zato jer mi je dosta suzdrzanih postova...
ja sam za sve bila cura sa savrsenim zivotom... za neke jos uvijek i jesam... mozda ja ne mogu vidjeti neko dobro u svemu tome... mozda ja ne vidim zasto sam ja tako sretna osoba... moj zivot je cista nula i nista vise...
odakle da pocnem? ko nije raspolozen za slusanje uobicajenih depresivnih gluposti, moze slobodno kliknuti onaj iksic u gornjem desnom kutu...
moj zivot se pretvorio u monotoniju... ucenje i treninzi, treninzi i ucenje... stvarno, treninzi su nesto sto ja obozavam... doslovno... ali kad svaki dan visim po njima, kad me toliko muci hocu li uspjeti... to se vise pretvori u neku vrstu mucenja nego u treniranje samo. i svi bi rekli: promjeni nesto. ali ne mogu. treninzi zahtjevaju vrijeme i trud... skola issto tako... i tu se nema sta uciniti... u zadnjih manje od mjesec dana izgubila sam 7 kila.... svojom voljom... ali i to me jako zivcira, jer radim tolke stvari za treninge i za sve ostalo, da jednostavno vise nemam vremena za sebe... sad bi me najsretnijom na svijetu ucinila jedna velika pizza... ali takmicenje je za tjedan dana... nesmijem!
zatim mom decku s kojim hodam vec pola godine, vise nije dovoljno samo drzanje za rucice i fatanje.. pretpostavila sam da ce do toga doci, jer je vise od 4 godine stariji od mene, ali ipak sam smatrala da je on nekako drukciji, i da to nece traziti od mene... ali cini se da sam se ipak prevarila.
u zadnje vrijeme mi je pisanje sve u zivotu... pisati pisati pisati... to me tako opusta, jer papir je uglavnom jedino cemu usudujem povjeriti svoje misli... osjecam se usamljeno, a znam da sam tome sama kriva... znam... ne zelim pricati ni s kim... ne zelim....
neki dan me je tako pogodilo... susrela sam osobu... osobu s kojom sam hodala prije godinu dana... zapravo posljednju osobu u koju sam bila zaljbuljena... taj susret je ucinio nesto u meni... mozda me je natjerao da shvatim odakle dolazi ona praznina koja je tu u posljednje vrijeme... nikad nisam htjela pricati o njemu, nikad nisam htjela sama sebi priznati da patim za njim, nikad nisam sama sebi htjela priznati koliko mi nedostaje, jer sam znala da me nije zasluzio... ali opet, ... ti si me ubio... sve ono sto sam osjecala... sve ono sto sam mogla osjecati, ti si unistio... ucinio si mi sve to bas u trenutku kada sam bila najslabija i ucinio si to na nacin na koji mi je bilo najbolnije... pa bili smo prijatelji dugo... znao si da sam uzasno osjetljiva na vjeru... znao si da sam ateista... i znao si i sta sam sve prosla zbog vjere... ali opet je razlog tvog prekida bila vjera... ostavio si me zbog neceg sto me je tako boljelo... ostavio si me u trenutku kad sam bila sama... kada se nisam imala kome povjeriti... ostavio si me u trenutku u kojem sam kroz sve morala sama proci.... ja poslje tebe vise kao da ne mogu nista osjecati, jer sve sto osjecam, nije dovoljno spram onim sto sam osjecala prema tebi... a ti? ti si nastavio lako... i ostavio mene da se sjecam svaki dan. ti si prosao pored mene bez da si me prepoznao... a mene ostavio da mrzim svaki 27. u mjesecu....
mrzim te...

O OBITELJI I O JEDNOJ OSOBI DO KOJE MI JE BILO STALO.

petak, 09.01.2009.

hodaj, mozda se sve u dobro pretvori...
jedan korak naprijed, jedan nazad... uvijek tu nedje.
trudim se naci nacin, naci nacin da jednostavno nastavim. ali kao da me nesto cijelo vrijeme vraca nazad. vise ne zelim ni razmisljati.
mozda je najbolje da sve pustim da bude... da ne pokusajem nista popraviti...


kad stojis na rubu provalije, korak naprijed nije dobar


imam osjecaj da sto se vise trudim, da sama sebi samo pravim vise problema. osjecam da jednostavno zelim biti sama. ne zelim vise muciti ljude svojim problemima, jer ovo razdoblje jednostavno nece da prode....

ne zelim slusati price o razvodu... ne zelim ih vise pokusavati razumjeti... ne zelim gledati oboje kako pate. ne zelim da mi kaze da se misli ponovo udati, ne zelim da mi kaze da misli ponovo roditi jer je mlada. NE ZELIM. mozda odmahnem glavom na sve i kazem: to je tvoj zivot.ali me boli. ovo je moja obitelj. ja vec imam svog oca. ja ti ne zelim biti prijateljica, ja sam ti kcerka... i ne mogu gledati stvari na takav nacin. zao mi je sto patis, razumijem tvoje razloge. ali ne zelim vise glumiti da ovo mogu izdrzati, ne zelim vise glumiti da mi je svejedno samo kako bih tebi olaksala. ne zelim gledati njega kako pati, jer te voli... a ti zelis mjenjati zivot jer ti ovo nije dovoljno dobro. ne zelim da tata ode. ne zelim da i seka ode s njim... ja nebi mogla bez nje. ne zelim taki zivot. ne zelim se vise ponasati kao da sam ja tvoj roditelj, da slusam tvoje probleme,da te pokusajem razumjeti, da te pokusavam opravdati... ja sam ti kcerka, i zelim da se mogu naljutiti ako se razvedete, zelim da mogu pred tobom zaplakati i reci ti da mi je zao sto se sve ovo raspada. sto gubim obitelj. a ne glumiti da sam hladna, kako ti nebi opet plakala, kako tebi nebi bilo tesko, i onda cekala noc da mogu plakati, kad me ti ne cujes i ne vidis...

mislim da cu poluditi ako ne pocnem uskoro trenirati... ova tri tjedna sjedenja kod kuce su me izludila. jedva sam cekala da skinem gips. osjecam se debelo nakon sto sam lezala i samo jela, jer mi je bilo dosadno. sad cu se opet morati muciti sa kategorijama... sa skidanjem kilaze... ali eto... sto se mora nije tesko.

hodala sam s deckom pola godine i prekinuli smo prije mjesec dana... nije islo. jednostavno je nedostajalo nesto u svemu tome. meni je do njega stalo. jako. on je jedna od najvaznijih osoba u mom zivotu. odlucili smo ostati prijatelji, ai to jednostavno ne ide, ne mozemo biti skupa i ponasati se kao prijatelji... i sad smo na nicemu. iskreno, bilo me je strah razmisljati o tome nasem odnosu. jer znam da ovako ne moze ostati, povrijedicemo jedno drugo. ali ipak mi se ne svida njegov prijedlog da prekinemo sve kontakte na nekolko mjeseci, pa da onda ostanemo "prijatelji" ali znam ja sebe. tada cu sebi rec: sta ce mi on. jer me vise nece biti briga. a ni njega. i znam da cu se patiti bez njega. znam da hocu. ja bi najradije pustila ovo da ide kako ide, jer me je strah ista promijeniti. strah me je da ga izgubim, strah da vise necu znati kako, jer me on jednostavno drzi u svemu ovome, on mi je najveca podrska koju imam trenutno... jer me razumije. jer se trudi, i jer znam da me nikada nebi povrijedio... ali moram sama sebi priznati neke stvari, i konacno se suociti sa svime time. ovako ne ide... i ne moze... premalo je za pomirenje... a previse da bi bili samo prijatelji... i jednostavno se moram naviknuti na to, da mora biti drukcije... i mozda je na kraju bolje da se sve skupa desi...
jer kad se gleda sve sa strane, sto brze pocne, to ce brze sve ovo proci... a ja trenutno samo to zelim.


O AMBICIJAMA

utorak, 10.02.2009.

....cause a girl like me is just a little diferent from all the rest, and a girl like me,never gonna settle for second best...
mrzim prosjek.
ja nikada necu moci biti prosjecna. nikada necu moci biti osoba koja ce planirati prosjecan zivot ili koja ce biti zadovoljna time da je prosjecna. sve u cemu se trudim ja moram biti najbolja. to je jednostavno neka moja opsesija. Imam uzasan strah od neuspjeha, i mozda je to ono sto me koci u nekim stvarima da budem bolja. previse se trudim... ali to je jednostavno dio mene. u svemu zelim i moram biti najbolja. u skoli, na treninzima, u zivotu.... jednostavno se ne mogu zamisliti da zivim jednog dana u prosjecnom stanu sa prosjecno lijepim muzem i imam prosjecan posao i prosjecna primanja. to nisam ja. Ja od sebe ocekujem i zelim vise. jednostavno znam da nikada necu moci biti takva osoba, koja ce biti zadovoljna jer je samo PROSJECNA. ja se ne uklapam u sheme, ja nisam poput drugih. mozda zvuci sebicno i ufurano, ali nisam. u svakom pogledu zelim se isticati, zelim biti vazna, zelim biti drukcija od drugih, zelim biti posebna... zelim mjesto u ovom svijetu, zelim ostaviti traga na ljudima... ne zelim prosjecne prijatelje, zelim najbolje prijatelje... ne zelim imati prosjecan uspjeh na treningu, zelim biti najbolja. ne zelim imati prosjecan uspjeh u skoli, zelim biti odlicna. ne zelim biti lijepa, zelim biti savrsena. ne zelim imati prosjecan posao, zelim imati divan posao, sa dobrim primanjima. ne zelim se uklapati u gomilu, zelim stajati po strani. zelim biti ja, zelim biti posebna, zelim biti drukcija od drugih.
ne zelim biti kao ostali, da me zabavljaju oblacenje kao droljica i opijanje petkom navecer.
ne zelim da mi je glavni smisao zivota dobar provod.
ne zelim da mi je glavna ambicija napiti se i napusiti...
ne zelim prosjecnu buducnost... jednostavno, zelim biti savrsena


mozda je ovaj post malo cudan, ali jednostavno predstavlja jednu moju opsesiju, zelju za isticanjem i velike ambicije, te strah od neuspjeha...

O NEMOGUCNOSTI DA OSJECAM.

srijeda, 11.03.2009.

... i sad vristim na sav glas, u posljednji cas... reci mi dal je vrijedilo?...
koliko je tesko ostaviti proslost iza sebe?
da li su stvari koje nas povrijede tu da bi nas zastitile kasnije, ili da bi nam jednostavno otezale zivot na takav nacin da se sada uzasavamo i cuvamo na svaki nacin da nam se to ponovo ne desi?
nova veza...
da li zelim biti s njime? zelim li se zaljubiti u njega? nije da se toliko bojim toga odgovora, koliko me uzasava odgovor na to : mogu li se zaljubiti...
zasto moram pamtiti tu jednu vezu koja je unistila sve sto sam mogla osjecati prema muskarcu... zasto da najvise patim za onim koji bi mi trebao najmanje znaciti? nije stvar da ga jos nisam prebolila vec je stvar samo u tome da nakon njega, plasim se osjecati... osjecam u sebi neki otpor... i to me tako zbunjuje... da vise ne znam jeli mi stalo ili samo zelim da to bude tako... voljela bih najvise na svijetu da se jednostavno mogu prepostiti... da jednostavno mogu osjecati... jer osjecam da se u njega nebi bilo tesko zaljubiti... ali jos uvijek taj strah...
hoce li me opet povrijediti? jer neznam kako bih to podnjela ponovo...
i da li ima smisla jednostavno se cuvati i ne osjecati?
Ili osjecati i ponovno patiti....

O VELIKOM RAZOCARENJU U TRENINGE.

nedjelja, 03.05.2009.

sto je tu je... sve je to za ljude...
u subotu ujutro sam putovala na takmicenje... korak po korak smisljala sam ovaj post... neki predosjecaj? unaprijed sam znala sto ce se desiti... ali me ipak stvarnost nasamarila. ono sto se desilo nadmasilo je sva moja predvidanja. barem na gori nacin.
Ja i Ona... treniramo u razlicitim klubovima. znamo se od njene prve borbe. koja je bila samnom.
i mog prvog razocarenja u ovaj sport, koje je bilo u borbi s njom. Od tada... svako takmicenje, nas dvije smo provodile skupa. vise nismo ista kategorija. ne nismo...
cetvrtak navecer. pricamo na fejsu. i ona ide na takmicenje u subotu. idemo na pizzu? da... to je vec dogovoreno.
suobota ujutro... vaganje. prosla sam kategoriju. saljem joj poruku. pitam se kad ce doci... dosadno mi je samoj.
sjedim u kaficu sa trenerom. ona je tek posla. vvidim da se svi skupljaju oko papira na vratima. ustajem vidjeti.
lista.
trazim imena... i ugledam ih. na vrhu. samo dva zenska imena : Ja i ona. jedna protiv druge. opet. saljem joj poruku.
sjedim s trenerom. govorim mu za borbu. nesmjes izgubiti kaze mi. ona ionako nista ne zna, lako ces je dobiti. izgubis li, izbacicu te iz prvog tima, i neces vise nikad u ring. nemoj me molim te osramotiti pa od nje izgubiti. klimam glavom. strah dolazi. ustajem od njega i odlazim sama vani. ne zelim razmisljati o tome.
sjedim na tribinama. pricam sa ljudima iz kluba. razmisljam. cekam. panika pocinje. trema, strah. ja ovo ne mogu... vidim njenog trenera. vidim i nju. prilazim joj, zagrlim je. skupa se borimo. ona slijeze ramenima.
sjedimo u pizzeriji. nas tri. ja, ona i njena prijateljica. jedemo. borbe ne spominjemo. pricamo o hrani, kategorijama i svemu. zezamo se.
opet sjedim na tribinama. vratile smo se sa pizze. trener mi prilazi. nesmjes toliko biti s njom govori mi. zasto to radis. ljudi ce pomisliti da je se plasis. odmahujem glavom. mi smo uvijek skupa, govorim mu. on slijeze ramenima. ovo ti je ispit govori mi. ako danas budes dobra, ides u sarajevo. klimam glavom nemocna da ista kazem. mozes je pobjediti nastavlja. osim ako ne budes se plasila da je udaris. imam tremu govorim mu. od cega pita me. od nje? ne govorim mu... ali on vise ne slusa. pocinje pricu o tome kako se ne zelim boriti s njom jer se znamo. spustam glavu. nije istina. ali ne mogu mu reci. plasim se. ovo mi je prvi put u ovoj disciplini. Njoj ide bolje. strah me je. imam tremu. sutim i sjedim. samo klimam glavom na sve sto on prica. ostatak vremena samo sjedim tu medu njima...
odlazim u wc. srecem nju. neznam sta mi je bilo... gubila sam se sve vise. pricamo. sve je uredu. nista se nije promijenilo. to je samo borba govorim sebi.5 minuta i gotovo... malo mi je bolje i sjedam opet sa svojima. sjedim i cekam.
trener opet dolazi do mene. Sta ti je pita me. slijezem ramenima. strah me je odgovaram mu. cega te je strah pita me. nema te cega biti strah. ti znas vise od nje. ona nema pojma. nije istina govorim mu. zelim da suti. zelim da me vec jednom pusti na miru. zasto cijenis vise nju nego sebe pita me. nisam odgovaram mu. zelis li to da predam pita me. da bi bio iskren odogovor. ali govorim mu ne. moras je dobiti na nokaut govori mi. stavicu borbu na you tube. u glavi mi dolazi sto misli. panika. sve da mogu, necu to uraditi odgovaram mu. zasto me tjera da je mrzim? zasto to zeli? zasto je takav... i zasto ja nemogu jednostavno reci da me pusti na miru. sjedim i cekam... prozvali su me. oblacim se. trenera nema. netko iz kluba ce samnom ici i stajati u kutu. sretna sam. ne zelim ga blizu. zelim da ovo samo sto prije zavrsi. vidim i nju. slijeze ramenima. trener dolazi odnekuda. nazalost.
stojim u ringu. trenem mi nesto govori. ne slusam ga. kolutam ocima i razmisljam kako da ovo sto prije prode. borba pocinje. neznam kolko je trajalo. nije dugo. neznam sta mi je bilo. jednostavno nemogu. govorim sama sebi da nemogu. pustam se da padam. zelim da zavrsi. samo zelim da prode. brojanje. sudac ( koji trenira samnom) odbrojava. u nevjerici me pita : sta ti je? sta to radis? jesi li ti normalna? ne zelim nastaviti. to mu govorim i pustam da odbroji. vidim trenerov izraz. borba je gotova. ona mi prilazi. prica o necemu desetom. tjeram se da nesto odgovorim i smijesim se. izlazim iz ringa. cujem trenera. ne zelim cuti sta mi govori. zelim samo da svijet oko mene nestane. uzimam stvari i odlazim u svlacionicu. one su tamo. sjedim s njima. zovem prijateljicu koja je trenirala samnom. pricam joj. strah me je trenerove reakcije. ne zelim izici odavde... pricam s njih dvije. zezamo se. zelim plakati. suze mi u par navrata krenu same pa se okrenem kao da trazim nesto u torbi. ne znam sta mi je. izgleda mi kao da sam provela godine ondje u svlacionici. ne zelim ici odande. zezam se s njima... zele da odemo na kavu. kazem im da ne zelim vidjeti trenera. ne zelim izici. nagovaraju me. rasplacem se. ona me zagrli. zasto placem? ne znam... izlazim konacno iz svlacionice. uzimam stvari dok me trener nije vidjeo. sjedim s njima u kaficu. pricamo. decko mi je isto tu. nemogu izbaciti iz glave njegov pogled kad sam izisla iz borbe. bez rijeci. on dolazi do mene. gnjavi me sa borbom... odlazi uskoro. one mi govore da mi ne treba takav. zasto ga trpim pitaju me...
trener me je odlucio ignorirati kad sam se na kraju vratila. svidalo mi se je to. ostatak dana sam provela s njih dvije. smijala se. zezala.
jutros sam otisla na trening radi glupog slikanja za novine. trener mi prilazi. morat cu izvrsiti zamjene u prvom timu govori mi. kazem mu dobro. pita me zar mi je svejedno. kazem mu da je to njegova volja. kaze mi da razmislja kako da me kazni. mjesec dana suspenzije? Odgovaram mu da uradi sta god zeli...
slikamo se. govori mi da se nasmjesim. da nije bilo toliko lose. molim?? zar mi se sad ponovo ulizuje nakon svih rijeci o kaznama i suspenziji. uzimam stvari. kazem mu da idem... govori mi odmori se ti, pa se vidimo na treningu za par dana. nemocna da ista kazem samo klimam glavom.
sjedim kuci. placem. sve se prelama u meni.ne zelim misliti na to, ali stalno prozivljavam jucerasnji dan. zasto mi je sve to tako tesko palo? razmisljam... da... ja mozda jednostavno nisam dovoljno dobra. mozda nisam dovoljno dobra da ovo treniram. nisam dovoljno dobra da se ovime bavim. placem. odluka? ne mogu se natjerati da je ponovim dovoljno glasno. jedini izbor? nemam izbora... za mene je gotovo. ja jednsotavno nisam dovoljno jaka. nisam dovoljno hrabra.
gubim se... placem.
ali u sustini znam istinu. zovem Njega. trebali smo vani veceras. u 8 i po? pitam ga... govori mi ne moze, idemo u 7 i po... kazem mu da se jos moram kupati i spremiti, da necu stici. e ako ne moze u 7 i po, onda ne moze nikako govori mi. sali se. kazem ade bolan, idemoo u 8 i po. kaze mi u 7 i po ili necu nikako. kazem mu uredu, drugi put onda. spustam slusalicu. opet placem. glava mi je puna misli. odlazim da se okupam. sjedam za kompjuter. preslazem misli. pisem ovo. i da. nakon svega. jedna stvar ostaje jasna. nesto cega sam i jucer bila svjesna. gotovo je. one odstupice vise nema. vise nema kickboxinga. vise nema onoga sto sam najvise volila. jednostavno, nisam bila dovoljno jaka. ne zelim patiti u necemu sto najvise volim. jos uvijek placem. zelim da placem. bol.koliko dugo me nesto nije ovako bolilo? ipak jos uvijek osjecam.
koje olaksanje.
zelim jos pisati... ali znam da se tu vise nema sta reci.
odustajem. prestajem trenirati. i gotovo je.

sve je stvar navike, a navike prolaze za nekoliko dana. jednom mi je netko reko. i bio je u pravu.

I OPET ON. TA OSOBA KOJA JE OSTAVILA TOLIKI TRAG NA MENI. ALI BOLAN TRAG.

petak, 12.06.2009.

i svaki pogled taj... tako hladan... tako nestvaran...
svaki put kad te sretnem, a sretnem te cesto... zadrhtim... sjetim se svega sto je bilo i nastojim sto prije skrenuti pogled. ne zelim misliti na to...
maloprije sam te vidjela.
opet.
ali znas sta ? ovaj put sam odlucila uciniti drukcije.
ovaj put sam odlucila biti hrabra.
pogledala sam te. u oci.
i ti si mene pogledao.
nisam htjela skrenuti pogled.
nisi ga ni ti skrenuo.
ni jedan znak da me prepoznajes nisi dao.
a nisam ni ja.
gledali smo se nekoliko sekundi.
ali znam da si se sjetio... znam da me jos pamtis. Jaca sam od toga svega.
znam da jesam.
i koliko god me potresalo svaki dan kad te susretnem. znam da ce jednog dana prestati.
jednog dana cu te moci pogledati u oci i ne sjetiti se tko si ti bio...
ni sto si mi znacio....
i koliko god me sada potresa svaki tvoj pogled... i nemogu te izbaciti iz misli, jednog dana ce sve biti uredu. i jednog dana ce sve prestati.
znam da hoce.

zao mi je zbog morbidnih postova u zadnje vrijeme


znam da je ovo drugi post koji pisem danas... ali jednostavno sam imala potrebu napisati ovo...

sve vas voli.

littledevilgirl



NARAVNO, OPET ISTO.

petak, 21.08.2009.

. no matter what I do, all I ever think about is you. even when I'm with my boo, you know I'm crazy over you.
jako dugo nisam pisala. kad god podjem napisati post, pocnem sa gomilom gluposti i tu inspiracija prestaje. zadnjih par dana puno puta sam imala inspiracije da zapisem nesto, ali jednostavno nisam bila u prilici.
nemogu reci da je doslo do velikih znacajnih promjena kod mene.bila sam tjedan dana u dubrovniku sa prijateljicom. bilo je dobro.

~~I can be so mean when I wanna be
I am capable of really anything
I can cut you into pieces
But my heart is broken~~

neke noci nisam mogla izbjeci sjecanja na stvari koje najvise mrzim. Na Njega. onoga o kojem sam pisala toliko puno puta. onaj koji bi mi trebao najmanje znaciti. proslo je vec skoro 2 godine. i ja opet nemogu preci preko toga. koliko god samu sebe pokusala uvjeriti da je gotovo, da je to za mene zavrsena prica, uvijek se vracam na njega. cak i najmanja sitnica dovoljna je da potakne bujicu sjecanja, a potom i bujicu suza. neku noc sam se samo tako sjetila svega. stvari koje sam misla da sam zaboravila. sjetila sam se kako je izgledalo provoditi vrijeme s njim. vani. ili na msnu. sjetila sam se stvari koje mi je rekao. sjetila sam se sitnica.
on je uvijek zelio da upalim kameru, zato sto je jednostavno volio da me gleda.
on je uvijek zelio da mu saljem slike, samo zato da ih ima.
on je uvijek bio tu kada sam trebala razgovor.
on je uvijek bio tu da mi kaze lijepe stvari.
on je uvijek bio tu da me nasmije.
on me je ucio igrati countera. danas mrzim i samu spomen na ime te igrice. sjecam se jos nacina na koji sam ga pozvala van. sjecam se jos koliko mi je trebalo da skupim hrabrosti. sjecam se jednom kada sam ga blokala, jer me je bilo strah. onoga sto osjecam prema njemu. bilo me je strah. i on je trazio kontakte po msnu koje oboje imamo, bilo koga tko moze pricati samnom. i kada sam na kraju popustila, i kada smo pricali, rekla sam mu da sam ga ja misla ostaviti onako blokanog. rekao mi je: nema veze, znam ja gdje ti zivis :D a ako nista, kucni broj ti stoji u msnu, nebi mi bilo tesko doci do tebe.
i sve te stvari, sve te sitnice. toliko toga. tu noc sam plakala. i tu noc sam ga sanjala. mrzim snove s njime, mrzim razocaranje koje mi jutro donosi.
zapitala sam se zasto nikada nisam pokusala da mu se javim. toliko dugo nismo pricali. i shvatila sam : ja ne zelim pokvariti sjecanje na njega, na sve to sto smo imali. zelim ga pamtiti kao osobu koju sam voljela, i koja je mene voljela.
i koliko god se ta stara prica ponavljala, koliko god pokusavala naci izlaz, znam da postoji samo jedan.
cekati.
a to cekanje me ubija.

I MOJA POSLJEDNJA, USPJESNO RJESENA DILEMA :)

četvrtak, 10.09.2009.

suddenly I see, why the hell it means so much to me.
Premisljam. razmisljam. pokusajem, ali jednostavno mi ne ide. da, do njega mi je stalo. I dalje se vidamo, iako on ima curu. Ali ja to nemogu. Znam da je njemu stalo do mene, neki dan je otklonio sve sumnje u to. i vjerujem da je svima ovo nerazumljivo, znam da jeste. Ali ova situacija se vuce od predaleko. Previse smo pokusali, previse puta smo pokusali zavrsiti. i jednostavno ne ide. Ne idu mi osjecaji, nikada mi te stvari nisu isle. pokusala sam zaista, reci ti sve, ali sada je prekasno. ti si zbunjen. ja sam povrijedena. znam da ti je stalo do mene, ali godinu dana si vec s njom. znam da ti je stalo i do nje. I koliko god ova prica bila teska, ja nemogu cekati da se ti odlucis. Ne mogu cekati kako si rekao : da vidimo sta ce biti s vremenom. ja toga vremena nemam, jer svaki dan, ovo postaje sve bolnije. iz dana u dan je sve gore... volim biti s tobom, volim to sto s tobom mogu pricati o bilo cemu, volim jednostavno sve u vezi tebe. ali to nije dovoljno. JA nemogu biti druga, jednostavno sam preponosna za to... I ako te nemogu imati samo za sebe, onda te radije necu ni imati. a i nije fer prema tvojoj curi ovo sve raditi. dakle, ultimatum : ja ili ona... ili jednostavno receno : sklonit cu se. jer vjeruj mi, odvagala sam ja vec sve mogucnosti... i sve su osim ove sadasnje situacije nemoguce. previse je toga izmedu nas. razlika u godinama, to sto treniramo skupa, cinjenica da tvoja sadasnja cura trenira s nama i da svi znaju za vasu vezu... da, istina je... nije mi zao. jer jednostavno osjecam da imam pravo na sve ovo. zato sto sam ja ta koja je bila prva s tobom. samo sto ja nisam htjela da itko za to zna. a da sam pustila da svi znaju, mogla sam to sve sprijeciti. tvoju vezu s njom, i cijele ove situacije. ali nisam mogla. i to je to. vrijeme se nemoze vratiti. cinjenice su tu. i ja moram otici od tebe. to je najmanje bolno od svih drugih opcija.
znas sta me je natjeralo da se predomislim? da, u pocetku mi nije bilo problem. bio si i samnom i sa njom. znala sam da nemamo neki povrsan odnos. ali znas sta sam shvatila? fali mi da te imam u cijelosti, da ti mogu poslati poruku, da te mogu nazvati kad hocu. Ne zelim da se moram sakrivati kad sam s tobom. zelim nekoga tko ce mi moci poslati poruku za laku noc bez straha da ce mu cura vidjeti ili primijetiti nesto. Zelim nekoga tko ce biti samo moj, tko ce biti uz mene, zelim cijeli paket, ne samo njegove dijelove.
i zato dragi moj, ti nisi covjek za mene.


stvarno, citanjem svega ovoga shvatila sam da je vecinu pisanja na ovom blogu obiljezio on, osoba koja ja bila moja prva ljubavi koja me je toliko povrijedila. zatim moji pokusaji da volim, i da se vratim u ono nekadasnje stanje, ono osjecajno i naivno stanje koje sam u pocetku tako prezirala. na neki nacin, naucila sam voljeti samu sebe ovakvu kakva jesam. ne zelim vise promjene. zelim biti ja. i volim sto sam ovakva kakva jesam :) mozda se ne mogu predati osjecajima, ali barem uvijek znam da sam razumna i realna. stojim cvrsto na zemlji. i nista me ne moze povrijediti.
osim toga, shvatila sam naravno da su vecina mojih postova tuzni. i bas zato su lijepi. jer su iskreni, i puni osjecaja koje nebih znala izraziti ovako u bilo kojem trenutku.

i na kraju, zelim se zahvaliti nekim osobama koje su obiljezile ovaj moj virtualni zivot.

betty - ona vise nije moja virtualna prijateljica, vec i stvarna. osoba koja je uvijek tu za mene i koju cijenim jako puno. osoba kojoj se uvijek mogu povjeriti i koju neizmjerno volim.
annonimus - ona je istina, prestala pisati, medutim ostale smo jos jako dobre. ta mi je cura isto jako draga, ona je osoba koja ima slicne stavove kao ja, koja ne osuduje neka moja misljenja iako se bitno razlikuju od njenih. i zbog toga je toliko cijenim kao osobu.
melinda- njeni savjeti su uvijek dobrodosli. smatram je jako zanimljivom i zrelom osobom. svidja mi se jako to sto je iskrena, i sto se ne trudi opravdati sama sebi, vec sto prihvata stvari onakve kakve jesu. zbog toga mi je tako draga osoba.
beautifully chaotic- jako mi je draga ta cura. njeni postovi su mi uvijek nekako veseli i pozitivni. mogu se naci u dosta toga o cemu ona pise. meni jako draga osoba :)
amelia - nemam rijeci... u svakom slucaju ostavila je jako lijep dojam na mene :)
meri- iako je znam i u stvarnom zivotu, i idemo skupa i u skolu i sve, moram je spomenuti ovdje. to je osoba koju jako jako puno volim...
maybeline - ona me je tako nasmijala u razgovorima na msnu. odavno nisam upoznala tako pozitivnu curu. to me je jednostavno fasciniralo kod nje.
rawr- cura koja mi je postala draga u zadnje vrijeme. iako mi se cini da je jako razlicita od mene, opet nekako razumijem sve o cemu pise.
klarisa - jako draga osoba koja za mene uvijek ima divne savjete.

i tri osobe koje cu uvijek pamtiti iako vise ne pisu : fantom slobode, mugs i .bubu. :)

to je sve od mene...

voli vas

littledevilgirl ( zamislite da je ovo zadnje crveno, zadnji put kada sam pokusala to obojati, cijeli ovaj post mi se je pobrisao haha, tako da ovaj put ne zelim riskirati xD )

nedjelja, 20.09.2009.

...I don't know what's right and what's real anymore And I don't know how I'm meant to feel anymore

Toliko sam puta otvorila i zatvorila blogeditor. jednostavno nisam imala inspiracije. nemam je ni sada nesto vise.
sto se tice situacije iz zadnjeg posta, iskreno, nije se nista rijesilo. nisam imala snage to sve prekinuti. istina, nismo se vidjeli od tada, ali jos uvijek pricamo, i ja pokusavam naci nacin da odem bez rijeci...pokusavam naci razlog da se maknem od njega... bilo koji osim onoga koji vec imam. i nemogu se prisiliti.


Bila sam lose zadnjih dana. Skola mi je odjednom postala prenaporna. na ucenje se jedva uspjevam prisiliti. Nisam mogla misliti ni na sta. Nervozna. na trenutke tuzna. na trenutke tako sretna. zbunjena uglavnom. tako bi se moglo opisati moje stanje zadnjih dana. ali mislim da ce se od danas stvari promijeniti, jer sam konacno nacisto sa nekim stvarima.
ovaj dio ignorirajte. necete ga shvatiti.

pocela sam zivjeti od petka do petka. ostatak tjedna samo nastojim docekati taj dan. nikada nisam mislila da cu postati toliko ovisna o izlascima.


Zelim podjeliti s vama neke stvari. Meni jako vazne stvari. Zelim vam pricati o jako vaznim stvarima za mene, o mojim najljepsim uspomenama.

1. Prva stvar koje se sjecam jeste moja najbolja prijateljica. moja prva najbolja prijateljica. bilo nam je 6 godina, i godinama smo si bile najbolje. Sjedile smo po cijele dane, gledale smo pokemone i digimone. gledale smo i xenu princezu ratnicu i po cijeli dan hodali dvoristem glumeci nase najdraze likove. Prekid tog prijeljstva mi je bio nesto najgore. Tesko mi je bilo vjerovati ljudima nakon sto sam nju izgubila.danas smo ok, idemo u istu skolu, pozdravimo se, ponekad i pricamo. ali to je sve.

2.moj prvi decko. ta veza mi je ostala u prelijepoj uspomeni. bila je bas ono sto je trebala. bilo nam je skoro 14, oboje smo bili djetinjasti... sve je bilo tako posebno, tako novo i tako lijepo. vise od godinu dana veze. poslje njega, niko nije dosao ni blizu do toga broja. Iako danas nismo bas nesto dobri, ja sam na njega sacuvala samo lijepe uspomene.

3.moj prvi pjevacki pokusaj. bila sam tada sedmi osnovne. pjevala sam hips don't lie od shakire i plesala. Nikada necu zaboraviti tih 4 minute.


4. prvi dan srednje skole. Nezaboravan dan. definitivno. sjecam se jos tocno gdje je ko sjedio, i kako sam promatrala sva ta nepoznata lica. bila sam tako uzbudena i sretna. osnovnu bas i nisam voljela.

5. Anny... osoba koja je isla samnom u osnovnu a sa kojom sam tek pocetkom srednje postala najbolja. i danas smo... nitko me ne razumije bolje nego ona. volim je <3

6. srednja skola mi je donjela i jos dvije osobe koje danas puno volim. svoju merii i micy :)

7. i zadnje je ovo ljeto... nezaboravno glumacko iskustvo.

i naravno :) upoznavanje moje najdraze betty :)


pocetkom desetog bih trebala ici u zagreb :) Stvarno se nadam da hocuu :)
i planiram se bojati u plavo.
ali to sve jos nista nije sigurno :)


voli vas

littledevilgirl

četvrtak, 10.09.2009.

suddenly I see, why the hell it means so much to me.

Premisljam. razmisljam. pokusajem, ali jednostavno mi ne ide. da, do njega mi je stalo. I dalje se vidamo, iako on ima curu. Ali ja to nemogu. Znam da je njemu stalo do mene, neki dan je otklonio sve sumnje u to. i vjerujem da je svima ovo nerazumljivo, znam da jeste. Ali ova situacija se vuce od predaleko. Previse smo pokusali, previse puta smo pokusali zavrsiti. i jednostavno ne ide. Ne idu mi osjecaji, nikada mi te stvari nisu isle. pokusala sam zaista, reci ti sve, ali sada je prekasno. ti si zbunjen. ja sam povrijedena. znam da ti je stalo do mene, ali godinu dana si vec s njom. znam da ti je stalo i do nje. I koliko god ova prica bila teska, ja nemogu cekati da se ti odlucis. Ne mogu cekati kako si rekao : da vidimo sta ce biti s vremenom. ja toga vremena nemam, jer svaki dan, ovo postaje sve bolnije. iz dana u dan je sve gore... volim biti s tobom, volim to sto s tobom mogu pricati o bilo cemu, volim jednostavno sve u vezi tebe. ali to nije dovoljno. JA nemogu biti druga, jednostavno sam preponosna za to... I ako te nemogu imati samo za sebe, onda te radije necu ni imati. a i nije fer prema tvojoj curi ovo sve raditi. dakle, ultimatum : ja ili ona... ili jednostavno receno : sklonit cu se. jer vjeruj mi, odvagala sam ja vec sve mogucnosti... i sve su osim ove sadasnje situacije nemoguce. previse je toga izmedu nas. razlika u godinama, to sto treniramo skupa, cinjenica da tvoja sadasnja cura trenira s nama i da svi znaju za vasu vezu... da, istina je... nije mi zao. jer jednostavno osjecam da imam pravo na sve ovo. zato sto sam ja ta koja je bila prva s tobom. samo sto ja nisam htjela da itko za to zna. a da sam pustila da svi znaju, mogla sam to sve sprijeciti. tvoju vezu s njom, i cijele ove situacije. ali nisam mogla. i to je to. vrijeme se nemoze vratiti. cinjenice su tu. i ja moram otici od tebe. to je najmanje bolno od svih drugih opcija.
znas sta me je natjeralo da se predomislim? da, u pocetku mi nije bilo problem. bio si i samnom i sa njom. znala sam da nemamo neki povrsan odnos. ali znas sta sam shvatila? fali mi da te imam u cijelosti, da ti mogu poslati poruku, da te mogu nazvati kad hocu. Ne zelim da se moram sakrivati kad sam s tobom. zelim nekoga tko ce mi moci poslati poruku za laku noc bez straha da ce mu cura vidjeti ili primijetiti nesto. Zelim nekoga tko ce biti samo moj, tko ce biti uz mene, zelim cijeli paket, ne samo njegove dijelove.
i zato dragi moj, ti nisi covjek za mene.

nedjelja, 30.08.2009.

thousand miles seems pretty far,but they've got planes and trains and cars, i walk to you if I had no other way.

dugo nisam trenirala. jako dugo.mislila sam da ce sve to proci, ali nije... kad sam vidjela, sve je bilo isto. ja i ti... nakon toliko vremena imala sam osjecaj da se vracam na pocetak. a znas sta me je zapravo vratilo? susret s jednom osobom... jedan izlazak... jedan odnos koji je toliko podsjecao na ono sto smo mi imali, ali jednostanvo nije bilo to... i tada sam shvatila : prerano sam od tebe odustala. ali sada, nakon toliko vremena, ja znam da ja nemam nazad.
istina, ne razumijem svoje osjecaje. jedan dan mislim jedno, jedan dan drugo... dolazim do iznenadnih spoznaja, pa onda ih iduci dan nijecem. ne razumijem samu sebe.
izasla sam veceras s tobom... ali neznam zasto. bilo me je tako strah. tako strah da su se stvari promijenile. da si se TI promijenio. i da i mi nismo vise isti... i onda premotavam film u glavi.
pola godine je to bila neka platonska ljubav.prevelika razlika u godinama. ti nisi odustajao. sad razumijem zasto. Jer ti je bilo stalo! a ja sam bila taka glupaca. odbijala te cijelo vrijeme... i mislila sam da ces uvijek biti tu... u jednu ruku sam se bojala, bojala sam se da onog trenutka kad me dobijes, da ti vise nece biti zanimljivo. i onda, kada sam konacno skupila hrabrosti, napravila sam jos vecu glupost. poigrala se s tobom. zasto? neznam ni ja. zasto sam te ostavila nakon samo 3 dana? bilo mi je stalo. znao si i sam da jeste.... a onda, saznam da si ti sa mojom (u nedostatku bolje rijeci) prijateljicom. okej. ona nije znala. ali zar nisi mislio da mi nece bitgi tesko svaki dan gledati te na treningu, gledati te s njom? sjecas se da mi niko nije morao reci da ste skupa... znala sam. od prvog trenutka. jednostavno sam osjetila. i onda svade, pa varanja i s moje i s tvoje strane... dok konacno nisam odlucila zavrsiti tu nasu pricu. i da, neko vrijeme smo bili odvojeni. ja sam prestala trenirati na 3 mjeseca. mislila sam da je sve to iza mene. ali nije.
i veceras opet. presla sam svaku pojedinost nase veze, sve tvoje postupke. i na pocetku, kad smo se tek nasli mislila sam da od mene zelis samo jedno. I kada si me upitao zasto sam odsutna? nisam znala sta da ti kazem. iducih sat vremena nisam znala sta da ti kazem. pocela sam plakati. Zasto? neznam. htjela sam otici, izisla sam iz auta i mislila pjesaciti iako nisam imala pojma kuda trebam ici. iziso si zamnom. vidio da placem. rekla sam ti da ces zakasniti na posao. reko si da nista nije vazno, da sam ti ja najvaznija. zagrlio si me a ja sam jos gore pocela plakati. rekao si da te zagrlim.i stajali smo tako. sjeli smo u auto. htio si pricati. i onda jos pola sata deranja i price : ko je kriv. mog placa. tvoga nerviranja.zakasnio si na posao.
nismo nista rjesili. a i sta tu imamo rjesiti? ti si zauzet. a ja sam jednostavno glupa. MI nepostojimo. I MI nemamo sta rjesiti... jos nekoliko tvojih poziva. jako dugih... pricas mi sta te muci...zao mi je sto te brinem ovim stvarima. zelis da se vidimo opet da pricamo. samo pricamo kazes. da moramo rjesiti ovo. da ne zelis da mi je tesko.
a ja znam da nemozes pomoci...
kazes mi : jedina me ti nikad nisi razocarala... mogla si mi napraviti toliko sranje kad si bila ljuta, ali nikada nisi.
da... mislim se u sebi. Iako mozda mislim da bi bilo najbolje da nisam pustila. radila sam gluposti. i sada mi nema nazad. prekasno sam shvatila.
ja neznam sta ti mislis. ne ulazim ljudima u glavu. i mislim da vise nije vazno.
sta ja mislim.
sta ti mislis.
ne, nemam pojma sta ce biti dalje. nemam pojma nista. znam da sljedeci put kad te vidim ti necu moci ovo sve reci... sve ce se zavrsiti na mome placu i govorenju da je sve u redu. i onda cemo se oboje jos malo derati. pa nekoliko telefonskih poziva. pa opet nista. i tako u krug...
i kada god zavrsimo, opet se vracamo na pocetak. vracamo na isto...
srljam.
idem glavom kroz zid.
bolice. slutim da hoce.
ali znas? nije me briga... nisam savrsena. a drukcije od ovoga neznam.
zao mi je zbog svega.
nemas pojma koliko se sada mrzim.

petak, 21.08.2009.

. no matter what I do, all I ever think about is you. even when I'm with my boo, you know I'm crazy over you.

jako dugo nisam pisala. kad god podjem napisati post, pocnem sa gomilom gluposti i tu inspiracija prestaje. zadnjih par dana puno puta sam imala inspiracije da zapisem nesto, ali jednostavno nisam bila u prilici.
nemogu reci da je doslo do velikih znacajnih promjena kod mene.bila sam tjedan dana u dubrovniku sa prijateljicom. bilo je dobro.

neke noci nisam mogla izbjeci sjecanja na stvari koje najvise mrzim. Na Njega. onoga o kojem sam pisala toliko puno puta. onaj koji bi mi trebao najmanje znaciti. proslo je vec skoro 2 godine. i ja opet nemogu preci preko toga. koliko god samu sebe pokusala uvjeriti da je gotovo, da je to za mene zavrsena prica, uvijek se vracam na njega. cak i najmanja sitnica dovoljna je da potakne bujicu sjecanja, a potom i bujicu suza. neku noc sam se samo tako sjetila svega. stvari koje sam misla da sam zaboravila. sjetila sam se kako je izgledalo provoditi vrijeme s njim. vani. ili na msnu. sjetila sam se stvari koje mi je rekao. sjetila sam se sitnica.
on je uvijek zelio da upalim kameru, zato sto je jednostavno volio da me gleda.
on je uvijek zelio da mu saljem slike, samo zato da ih ima.
on je uvijek bio tu kada sam trebala razgovor.
on je uvijek bio tu da mi kaze lijepe stvari.
on je uvijek bio tu da me nasmije.
on me je ucio igrati countera. danas mrzim i samu spomen na ime te igrice. sjecam se jos nacina na koji sam ga pozvala van. sjecam se jos koliko mi je trebalo da skupim hrabrosti. sjecam se jednom kada sam ga blokala, jer me je bilo strah. onoga sto osjecam prema njemu. bilo me je strah. i on je trazio kontakte po msnu koje oboje imamo, bilo koga tko moze pricati samnom. i kada sam na kraju popustila, i kada smo pricali, rekla sam mu da sam ga ja misla ostaviti onako blokanog. rekao mi je: nema veze, znam ja gdje ti zivis :D a ako nista, kucni broj ti stoji u msnu, nebi mi bilo tesko doci do tebe.
i sve te stvari, sve te sitnice. toliko toga. tu noc sam plakala. i tu noc sam ga sanjala. mrzim snove s njime, mrzim razocaranje koje mi jutro donosi.
zapitala sam se zasto nikada nisam pokusala da mu se javim. toliko dugo nismo pricali. i shvatila sam : ja ne zelim pokvariti sjecanje na njega, na sve to sto smo imali. zelim ga pamtiti kao osobu koju sam voljela, i koja je mene voljela.
i koliko god se ta stara prica ponavljala, koliko god pokusavala naci izlaz, znam da postoji samo jedan.
cekati.
a to cekanje me ubija.

ponedjeljak, 03.08.2009.

.nek te dobri duhovi i kraljevski orlovi cuvaju od mene.

Koliko god nastojala odrzati osmjeh i stav : sve je okej, ne uspijevam bas uvijek. svaki dan, najmanje po 6 sati proba za predstavu. sinoc je bila prva predstava, danas ja nastupam. nemam tremu. nakon ringova i borbi, ovo mi ne izgleda kao strasna stvar.
osjecam se tako usamljeno... iako sam u gomili, svi ti ljudi oko mene, ali ja se osjecam tako samo. trudim se izdrzati, trudim se reci sama sebi da sam dovoljno jaka, ali se gubim. necu se pretvarati, tesko mi je. Jednostavno imam osjecaj da nitko nije tu. da... imam ja ljudi koje volim i koji me vole, s kojima mogu pricati, kojima mogu sve reci. ali trebam nekoga pored mene, nekoga tko ce me zagrliti dok placem i reci mi da ce sve biti uredu. da ce sve proci.
Prekinut cemo. to je vec gotova stvar. ne ide u zadnje vrijeme... a i on se ponasa kao razmazeno dijete. i sada samo cekam... cekam kad ce puknuti i kad ce se sve raspasti jer ja nisam dovoljno snazna da to sve prekinem. Nemogu. neznam sta da uradim. nemogu sama.
Ana mi fali... nisam je vidjela vec mjesec dana. Na moru je. da... znaci mi puno to sto mozemo pricati, sto se cujemo telefonom. ali to nije isto... Sjedim sama kuci po cijeli dan kad nemam proba, jer su moji na moru. i osjecam se tako samo.
Ono sto je poljuljalo moje samopouzdanje i moju vjeru u samu sebe je nesto sto sam misla da sam prevazisla. ljudska podrugljivost i zloba. Cula sam da osobe do kojih mi je stalo pricaju ruzno o meni. I bolilo je. I opet sam se osjecala samo. jer niko nije bio tu da mi kaze da to nije istina. niti sam ikome mogla reci da me je povrijedilo. vec sam sutila i pravila se hladna, onako kako ja to znam. I onda prazna kuca, i opet pocetak. milijun misli, toliko stvari koje pokusavam maknuti od sebe a one dolaze same od sebe.
I sta sad?
sjedim i cekam... najradije bih da mogu leci i zaspati sve ove sate koje moram provoditi sama razmisljajuci.
I znam da se moram strpiti i cekati... ali tako je tesko.
I nece biti uredu. Jer se nemogu nositi sa time...

četvrtak, 16.07.2009.

...Hope it isn't too late To say “I love you”...

pjesma :shakira - ypur embrace




ja neznam reci zao mi je. I ne znam jesam li kriva. neznam ni ko je kriv. neznam ni sta se desilo.
samo znam da mi nedostajes.
sve stvari koje smo radile... svi trenutci provedeni zajedno. tvoja podrska. tvoje prijateljstvo. tvoj osmjeh. TI.

Jednostavno me boli ideja da vise necemo pricati. i da kada prodje ovo sve, kada zavrsi ljeto, i kada konacno budemo prisiljene da se vidamo svaki dan, strah me je da se tada vise nece imati sta reci.
jer znam kako je to.
kada zbog glupe svade izgubis osobu do koje ti je stalo.
pretjerala sam. ljutila sam se zbog gluposti. nisam to trebala uciniti... ljudi su mi cinili puno gore stvari, a ja sam se na tebe, koja si za razliku od mnogih uvijek bila tu za mene, naljutila. i odbacila te samo tako.
zao mi je.



falis mi sada.
i tako mi je tesko ovo napisati... toliko sam puta zapocela nesto sto nisam mogla zavrsiti. i trudila se zaboraviti na sve. nastaviti dalje onako kako ja znam. ne misliti na to sve. biti sama sebi dovoljna,
ali jednostavno ne mogu.
sada pisem nesto sto ti vjerojatno nikada neces ni procitati.
jer ti se ne usudim ovo reci uzivo...

ali znas...
nedostajes mi.
volim te.

utorak, 07.07.2009.

...hocu luda iznenadenja, nekoga da me voli bez ogranicenja.

sretna sam. uzasno jako sam sretna.


zadnja tri dana su mi bila preprelijepa... bila sam u gradcu kod najbolje prijateljice. i bilo je predobro. Prvu vecer malo dosadno, ali iduci dan i vecer predobro. navecer sam se okupala u 1 po noci ( i to potpuno obucena) samo zato jer mi je doslo. i onda sam si isla kupiti sendvic.skakale smo na molu ( ja sam se igrala s djecom haha <3), ostajale do kasno vani, radile gluposti... bilo je zaista predobro. cak me je na trenutke hvatala nostalgija. Ja i ona vec 2 godine pisemo zajednicki dnevnik i zovemo ga akt... u pocetku smo ga pisale nas 3 koje smo bile najbolje prijateljice, ali smo se s trecom posvadae i ostale smo nas dvije. i nekako kad sam citala sve ono sto smo zajedno pisale, zafalilo mi je na trenutak da je opet nas tri kao sto je bilo nekada. pola sata smo se uspinjale do magistrale da dodjem na bus. i bilo je prevruce. onda smo se glupirale i slikale kako stopiramo. kad sam sjela u bus skoro sam pocela plakati, jer mi je tako uzasno falila. a onda sam dobila poruku od nje : da joj vec falim i da nam je bilo super i take stvari...
i shvatila sam koliko je ona posebna.
i koliko je posebno prijateljstvo koje imamo.
volim je <3 dopisivale smo se mojim putem za mostar, pisale gluposti jedna drugoj.
koliko mi ta osoba znaci.
i koliko mi fali u ovom trenutku, to je nemjerljivo.
stavila bih slike, ali ostao mi je digitalni (opet ) na moru xD
tako da to drugi put :D
malo nepovezan post, ali moram i ja to nekada :D

desila se jos jedna nova stvar, i imam stvarno velike dileme u vezi toga, ali preprivatno je za post... nekima sam to vec ispricala, a koga zanima moze pitati na msn :)

ljubim vas :)